Prvi čovjek jedne od najmoćnijih armija Evrope je po mnogima Putinov čovjek u Alijansi.
Predsjednik Turske Redžep Tajip Erdogan učinio je svojevrsnu uslugu Vladimiru Putinu, prijeteći da će blokirati pristupanje Finske i Švedske vojnom savezu NATO-a. Neki posmatrači veruju da bi upravo ruski uticaj na Ankaru mogao da bude jedan od faktora koji stoje iza ovog poteza Erdogana. Zvanično se to kao razlog ne pominje, već Ankara ističe stav da su ove dvije zemlje neka vrsta utočišta za kurdske izbjeglice, koje ona smatra teroristima.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, Turska nije sankcionisala Rusiju, za razliku od većine članica NATO-a koje jesu. Turska je navodno postala sigurno utočište za novac ruskih oligarha a ne možemo zaboraviti ni da je poprilično gurnula prst u oko Americi kada je kupila ruski protivraketni odbrambeni sistem S-400, što je na kraju dovelo do američkih sankcija 2020, piše Fox News.
Američki zvaničnici digli su pravu buru oko tog sporazuma, tvrdeći da bi S-400 mogao da ugrozi bezbednost NATO-a i ali i da ugrozi razmjenu obavještajnih podataka između Amerike i Turske.
“Važno je razumjeti da Turska danas igra istu igru koju je uvijek igrala u regionu a to je igra u kojoj ona zauzima stavove koji vode ka njenim interesima a koji su u suprotnosti sa stavovima NATO-a”, rekao je Maršal Bilingsli, viši saradnik na Hadson institutu i bivši pomoćnik generalnog sekretara NATO-a za Fox News.
On je dodao i to da je Ankara “nezavisan akter i da je zauzela stavove koji su imali korist za Ruse“. Naveo je jedan upečatljiv primjer kada je Rusija izvršila invaziju na Gruziju 2008. godine, a Turska zatvorila pristup Crnom moru. Zatvaranje je spriječilo brodove američke mornarice da pomognu Gruziji.
Međutim, nezavisnost djelovanja Turske takođe se ogledai u tome da je Ankara isporučila dronove Ukrajini, rekavši da Turci rade u skladu sa svojim interesima. Teodor Karasik, saradnik za ruska i bliskoistočna pitanja u Džejmstaun fondaciji u Vašingtonu, rekao je da Turska želi da što kasnije kod Rusije dospije na listu meta. Erdogan je nedavno najavio povratak sirijskih izbjeglica koje žive u Turskoj nazad u svoju zemlju, a za to je neophodna saradnja Rusije zbog njenog snažnog prisustva u Siriji, istakao je Karasik. Turska i ruska "borba oko pitanja transporta" mogla bi da bude dodatna briga za Erdogana, rekao je on. Ako zapadne sile sankcionišu ruska plovila, Ankara bi se mogla suočiti sa zahtjevima da zatvori vitalni brodski put Dardanela za rusku pomorsku industriju“, nastavio je on.
Karasik je dodao da Erdogan “koristi to što su Finska i Švedska aplicirale za NATO kako bi pridobio usluge drugih zemalja tako da Turska na kraju ima koristi.” Erdoganovi napori da destabilizuje NATO savez dobili su na snazi nakon što je dio turske vojske pokrenuo neuspješan državni udar protiv njega 2016. Penzionisani brigadni general Mehmet Jalinalp, koji je otpušten iz vojske nakon neuspjelog puča dok je služio kao šef strategije vazdušne komande NATO-a u Njemačkoj, a čiji su mejlovi nedavno citirani u knjizi pod naslovom “Ustanak Erdogana: Upozorenje Evropi “, gdje je primijetio promenu pogleda na NATO:
“… Ja i moje turske kolege primjećujemo značajan porast ultranacionalističkih, antizapadnih osjećanja unutar naše vojske i u našim državnim odjeljenjima."
General je dodao i da novo tursko vojno osoblje u NATO-u “ima radikalan način razmišljanja, i da neki dovode u pitanje vrijednosti NATO-a, pa čak i mrze zapadne organizacije, dok drže prorusko/kinesko/iransko raspoloženje.”
“Prozvao sam Erdogana Putinovim čovjekom u NATO-u. S druge strane postoji i Erdogan koji je programiran da koristi Zapad i njegove institucije, uključujući NATO, tamo gdje je to korisno ali je spreman i na suočavanje sa njima kada je to korisno. Erdogan je takođe bio Putinov čovjek u NATO-u, takođe iz ideoloških razloga”, rekao je Burak Bekdil, istaknuti turski politički kolumnista i član Bliskoistočnog foruma, za Fox News.
Neki komentatori kažu da je Ankara pretjerala i da Tursku treba izbaciti iz NATO-a. Danijel Pajps, predsjednik bliskoistočnog foruma u Filadelfiji, nedavno je rekao: “Mislim da Turska ne pripada NATO. Govorim to već deceniju. Vrijeme je da se Turska izbaci iz NATO-a. Neka ide u Rusiju, neka ide u Kinu“, izjavio je Pajps.
Trebalo bi naglasiti da u povelji Alijanse ne postoji mehanizam za isključenje člana.
“Turska je od 1952. do 2002. bila veoma dobar saveznik za NATO, ali je poslednjih 20 godina bila veoma loš. Čak i nije bila saveznik... ona teži politici koja je neprijateljska prema NATO-u, agresivna je prema članicama NATO-a, članicama poput Grčke, angažuje se u invaziji na Siriju, preti Evropi sirijskim migrantima”, rekao je Pajps.
“U Finskoj i Švedskoj ima mnogo kurdskih političara, aktivista za ljudska prava i političkih izbjeglica. Turska vlada ih vidi kao 'teroriste' i izgleda da ujcenjuje ove dve zemlje da ih izruče Turskoj. Čini se da evropske nacije takođe razumeju nevolju Kurda i saosjećaju sa kurdskim naporima za političku jednakost u Turskoj. Blokiranje Švedske i Finske od strane Turske je takođe pokušaj da se Zapad natjera da se povinuje svim ekonomskim, političkim i vojnim zahtevima Turske. To je slično prethodnom pokušaju Turske da ucijeni Evropsku uniju prilivom migranata i izbjeglica iz Sirije”, rekla je turska novinarka Uzai Bulut.
Podsjećanja radi, da bi NATO omogućio članstvo Švedske i Finske, svih 30 članica mora glasati ZA. Ipak, dok mnogi posmatrači vjeruju da bi Turska na kraju mogla da da sov glas ukoliko se njeni zahtjevi ispune, za sada postoji jedan svetski lider koji profitira od prepirke, a to je Vladimir Putin.