Mjere kojima se širenje korona virusa pokušava obuzdati već tokom prvog talasa počele su ostavljati ozbiljne ekonomske posljedice na različitim nivoima, a određene zabrane uticale su na direktnu nemogućnost zarade mnogim osobama
Prihodi kafića, restorana, noćnih klubova i hotela tokom prvog talasa su u potpunosti obustavljeni, a plate radnika su smanjene, što je napravilo finansijske probleme mnogim porodicama.
Međutim, nije mali broj onih koji su u potpunosti ostali bez prihoda zbog obustave rada lokala i zabrani organizovanja svadbenih, rođendanskih i ostalih proslava.
Iako su nadležne institucije setom ekonomskih mjera pokušale da bar donekle saniraju situaciju, muzičari, fotografi i ostali djelatnici ostali su bez ikakvih prihoda, a interesovanje za njihov slučaj od strane države je u potpunosti izostalo.
Proglašenjem kraja epidemije ove mjere su ukinute, ali samo na kratko, i period prije pojave novih slučajeva virusa Kovid 19 nije bio dovoljan da se budžeti radnika iz ove oblasti počnu oporavljati.
U drugom talasu epidemije, odnosno zabrana, kafići su (za sada) pošteđeni zatvaranja, pa muzičari koji zarađuju pjevajući u lokalima uspijevaju da ponovo rade.
Pjevačica Nina Žižić kaže da tokom prvog talasa korona virusa, odnosno strogih mjera protiv širenja ove infekcije, nije bilo lako, ali su olakšice vezane za otplatu kredita i ostalih obaveza pomogle da se pregura taj period.
Zatvaranje lokala umnogome je iskomplikovalo situaciju muzičarima koji na ovaj način zarađuju, ali prioritet je zdravlje građana. Međutim, nova ekspanzija infekcije potencijalno bi mogla uticati na ponovno zatvaranje kafića i klubova, što bi već moglo sadašnje posljedice samo pogoršati.
“Da se lokali opet zatvore, ja mislim bi onda komotno mogli da nas u neki logor pošalju.
Šalu na stranu, ali mislim da zatvaranje lokala u sred ljeta može dovesti samo do većeg problema, i to ne samo s koronom već i sa opstankom većine građana u ovoj groznoj situaciji”, smatra naša sagovornica.
Kada je riječ o zabrani svadbenih veselja, Nina ne zavisi finansijski od ove vrste nastupa, ali ističe da je zabrana slavlja dosta otežala njenim kolegama koje na ovaj način ostvaruju glavne prihode.
Među tim kolegama je i muzičar Aco Jovanović, kojem su nastupi na proslavama jedini izvor prihoda. Kao podstanar i samohrani otac, Jovanović ističe da mu ponovna zabrana organizovanja svadbenih i rođendanskih veselja situaciju čini još težom.
“Djelatnicima koji zarađuju od slavlja nadležne institucije nisu ponudile nikakve olakšice tokom prvog talasa, ali se nismo žalili jer nismo bili jedini zahvaćeni mjerama NKT”, kaže on za MONDO.
Kao neko ko ne zarađuje od nastupanja u kafićima, već na proslavama, Jovanović smatra da se ovaj vid okupljanja može korigovati u vidu broja prisutnih, ali da zabrana već predstavlja ozbiljniji problem.
“Ne vidim razlog da za slavlja ne donesu mjere koje važe u lokalima. Smanjiti broj gostiju na svadbama i rođendanima i narod bi ispoštovao distancu kao u lokalima”, smatra naš sagovornik, koji se nada da će država imati sluha i za one koji zavise od ovakvih okupljanja.
“Ja se nadam da ce država imati i za nas sluha jer su umjetnici ovim drugim talasom zaista ugrženi. Vjerujem u institucije, obratili smo se dopisom Vladi Crne Gore i čekamo odgovor ili eventulno poziv na razgovor”, kaže Jovanović.
Sa ovim mišljenjem saglasan je i fotograf Dejan Đukanović, koji je pokrenuo je peticiju za ukidanje mjera zabrane organizovanja svadbenih veselja, rođendana i proslava.
To je, smatra, jedini način da djelatnici iz ove sfere ostvare kakve-takve prihode i donekle se oporave od posljedica tokom prvog talasa mjera kada se, kaže Đukanović za MONDO, niko od nadležnih nije interesovao za situaciju u kojoj su se našli ljudi vezani za ovu oblast, iako taj broj nije mali.
On se nada se da će situacija ovoga puta biti drugačija.
“Nisu ovdje ugroženi samo muzičari, kamermani, fotografi. Gdje su vlasnici sala, njihove obaveze prema radnicima? Koliko je samo konobara vezano za ovaj posao,kuvara,dekoratera, salona vjenčanica… Imamo primjere da po 11 članova porodice živi od ovog posla”, ističe Đukanović.
Zabrana organizovanja proslava ostavila je velike posljedice na budžete onih koji zarađuju u ovoj oblasti, a kratkotrajno ukidanje mjera nije bilo dovoljno da se koliko toliko situacija popravi.
“Kolege su se nekako snalazile,,narodski rečeno - presipalo se iz šupljeg u prazno. Skoro četiri mjeseca bez posla, bez načina da zaradimo pošteno ono osnovno za naše porodice. Tek što su nas pustili da radimo, sad opet ovo. Mi praktično nismo ni imali mogućnost da zaradimo,jer su nam klijenti tek počeli zakazivati veselja za jul i avgust”, objašnjava naš sagovornik.
I Đukanović smatra da je organizovanje slavlja u vrijeme pandemije izvodljivo, te da mjere nisu ništa manje primjenljive nego u odnosu na kafiće i klubove.
“Okupljanje do dvjesta osoba može da bude u lokalima, a na svadbenim veseljima ne može. Pritom se svadbena veselja rigoroznije kontrolišu od strane inspekcijskih službi. Svi vlasnici restorana su obezbijedili odlične uslove za rad, distance između stolova,osoblje sa maskama, denzifikaciona sredstva i opet ne valja. Znate i sami da za stolovima na svadbama uglavnom sjede članovi iste porodice”, navodi on, postavljajući pitanje nadležnima da li uopšte razmišljaju o porodicama koje se na ovaj način izdržavaju i od čega treba da živi u ovom trenutnu poslovno najugoženiji dio stanovništva Crne Gore.
Đukanović objašnjava da je peticija pokušaj da se skrene pažnja Vlade Crne Gore i Nacionalnog koordinacionog tijela na probleme sa kojima se djelatnicima iz ove oblasti suočavaju.
“Cilj peticije je da pokušamo da se izborimo za naša prava. Da nam se dozvoli da na pošten način radimo i zaradimo. Da Vlada Crne Gore i NKT imaju malo više sluha za nas. Jer, doći ce opet vrijeme kad ćemo mi vama trebati, kada će naši sjajni muzičari razgaliti dušu mnogih od vas, ugostitelji se potruditi da se osjećate ugodno i lijepo, a fotografi da naprave fotografije koje ćete sjutra, Bože zdravlja, pokazivati vašim unučadima i prisjećati se nekih lijepih događaja”, jasan je Đukanović.
Peticija za sada broji oko 350 potpisa, a oni koji su je potpisali vjeruju da će sa nadležnim institucijama uspjeti da dođu do zajedničkog rješenja.