Kompanije „Viza“ i „Masterkard“, Međunarodni monetarni fond, milijarder Bil Gejts i američka blagajna polako lobiraju da se gotovina ukine širom svijeta i zamijeni digitalnim novcem
Ekonomista Norbert Hering za Sputnjik je razradio ovu temu i tvrdi da nije tako bezazleno preći na digitalno plaćanje, a objasnio je i kakve to veze ima sa pandemijom.
Norbert Hering je doktorirao ekonomiju i suosnivač je i kodirektor Svjetske asocijacije za ekonomiju, druge najveće asocijacije ekonomista širom svijeta. Dr Haring je finansijski novinar, bloger i autor popularnih knjiga o ekonomiji. Njegove dvije najnovije knjige pratile su kampanju za ukidanje gotovine. Posljednja „Lijepi novi novac“ (Schönes neues Geld) objavljena na njemačkom jeziku 2018, upravo je izašla na kineskom.
Dr Haring je za pravo da plati naknadu javnim emiterima u gotovini pokrenuo parnicu 2015. godine, koja je od tada stigla do Evropskog suda pravde. Datum usmenog saslušanja je određen za 15. jun 2020. godine.
Objasnite za one koji o temi ništa ne znaju, o čemu se zapravo radi u kampanji za ukidanje gotovine i ko su glavni akteri.
— Počevši od 2005. godine, „rat protiv gotovine“, kako su ga nazivali, bila je samo poslovna strategija „Vize“ i „Masterkarda“ da se istaknu protiv upotrebe gotovine, jer su to vidjeli kao glavnog konkurenta kreditnim karticama. Otprilike 2011. godine razgovora o ovome više nema.
Umjesto toga, ušli su u koaliciju sa američkom vladom, Fondacijom Bil i Melinda Gejts i Sitibankom i formirali „Savez bolje od keša“, koji bi se borio za eliminaciju gotovine. Ali sada to rade sa navodnim ciljem da pomognu siromašnima, uključujući ih u ovo finansijski.
Postoji puno akademskih instituta, institucija koje postavljaju standarde i vlade koji su uključene u ovu borbu protiv gotovine, bilo novcem Gejtsa i ostalih članica „Saveza bolje od keša“ ili diplomatskim snagama vlade SAD, ili oboma.
— Interes finansijskog sektora za prodaju sopstvenih proizvoda koji bi zamijenio keš je očigledan. IT kompanije žele podatke koji idu digitalno, a američka vlada želi nadzor i sankcionisanje moći digitalizacijom plaćanja. Druge zemlje koje sarađuju, takođe vole aspekt sticanja veće moći nadzora sopstvenog stanovništva.
Napisali ste kako se Indija koristila kao veliko zamorče u eliminisanju gotovine. Možete li ukratko opisati šta se tamo dogodilo i ko je iza toga stao?
— U novembru 2016. premijer Narendra Modi je na televiziji objavio da su sve novčanice osim najmanjih apoena „demonetisane“. To je značilo da više ljudi nisu mogli da plaćaju njima. Morali su da ih donesu u banku. To je dovelo do haosa danima i stvorilo mjesece ekstremne nestašice gotovine u zemlji, u kojoj polovina stanovništva nema bankovni račun, a 90 procenata plaćanja se vrši u gotovini.
Cilj je bio oštetiti one koji su zaradili novac na crnom tržištu. To nije uspjelo u potpunosti. Za nekoliko nedjelja vlada se prebacila na cilj „finansijske inkluzije“ i modernizacije finansijskog sistema. Podmetali su priče u medijima kako bi progurali ideju da je mala grupa Indijaca oko Modija osmislila ovo.
Međutim, na svom blogu i u svojoj knjizi ukazao sam na niz veoma bliskih „finansijskih inkluzija“ saradnje indijske centralne banke sa Fondacijom Gejts, vladom SAD i drugim američkim institucijama koje su protiv gotovine.
Čini se da je Fondacija Bil i Melinda Gejts jedan od ključnih aktera u ovom napretku za svet bez novca. Da li znamo zašto su oni tako posvećeni ovom projektu?
— Ako mislite na Gejtsa kao na „Majkrosoftovog“ čoveka, postoji interesovanje „Majkrosofta“ i drugih američkih IT kompanija koje su uključene u digitalizaciju svega da bi se više poslovalo i dobilo više podataka. Finansijski podaci su među najvrijednijim podacima.
Bil Gejts je takođe istaknuti učesnik mnogih nacionalnih grupa i okupljanja. Očigledno je rodoljub koji drži interese američke nacionalne bezbijednosti vrlo blizu svog srca. A pod tim se podrazumijeva da želi da pomogne prikupljanju podataka i doprinese većoj kontroli toga šta radi ostatak svijeta.
Da li se kovid 19 i opšta izolacija koriste za dalje guranje „rata protiv gotovine“?
— Da, naravno, to je vrlo povezano. Banke vode poštanske i internetske kampanje, govoreći svojim klijentima da je gotovina prljava, a rješenja za kartice ili mobilno plaćanje nisu. To rade i pored nedostatka bilo kakvih dokaza da se virus može prenijeti na novčanicama. Većina zdravstvenih stručnjaka kaže da gotovina nije relevantan kanal za virus.
Koja je Vaša briga oko nestanka papirnog novca? Nije li zgodnije ako svi možemo da držimo i koristimo valutu digitalno?
— Naravno, zgodno je. Niko nikoga ne spriječava da koristi digitalni novac. I ja ga koristim. Samo neka preduzeća koja smatraju da su naknade finansijskih institucija visoke, neće prihvatiti digitalni novac. To je jedan od razloga zašto ovi finansijski posrednici žele da izgube novac. Tako da mogu podići cijene, što nije u našem interesu.
Još važnije: sve što plaćamo digitalno evidentiraju, vide i skladište razni pružaoci usluga i završavaju u podacima o našem bankovnom računu. Ako više ne postoji mogućnost korišćenja gotovine, podaci o našem bankovnom računu biće gotovo kao dnevnik našeg života. Svako ko ima snage da pogleda, ko u svakom trenutku razvije interesovanje za nas, može vidjeti gdje smo bili i šta smo radili svakog dana i sata, decenije u prošlosti.
Mnogi ljudi misle da ništa ne rade pogrešno i ne plaše se da dijele ove podatke. Međutim, moraju da shvate da se i njih tiče ako budu morali da žive u društvu u kojem je svaka osoba, bilo kakve važnosti, potpuno transparentna za moćnike i na taj način oni je mogu ucijenjivati ili uništiti po volji. To nije u skladu sa demokratijom i slobodnim društvom.
Direktno ste upleteni u pravni izazov zbog mogućnosti da se obavezna naknada javnim emiterima u Njemačkoj plaća gotovinom. Slučaj će uskoro saslušati Veliko vijeće Veća Evropskog suda pravde. Možete li ukratko objasniti značaj ovog slučaja?
— To radim zato što želim da odbranim pravo na korišćenje gotovine i otkrio sam da mnoge mjere koje se preduzimaju kako bi se gotovina deplasirala i učinila teškom za upotrebu, krše status euro novčanica i kovanica kao legalnog sredstva plaćanja.
Ako pobijedim, borba protiv keša će im biti teža. Vladine agencije i kancelarije — uključujući poresku upravu — više neće moći da odbiju uzimanje gotovine ili da naplaćuju dodatnu naknadu za nju, kao što to rade sve češće. Mjere poput gornjih granica plaćanja u gotovini postaće prilično upitne, ako pobijedim, zakonski. U ovom slučaju možda neće biti moguće uvesti nove.
Koliko je dosad bio uspješan napor za bezgotovinsko plaćanje? Postoji li otpor i ako da, odakle dolazi?
— Uspješan je, ali spor u većini bogatih zemalja sa funkcionalnim demokratijama, jer ljude jako brine njihovo pravo na korišćenje gotovine. Zbog ovog otpora stanovništva, oni mogu koristiti samo indirektne mjere, poput propisa za banke koji gotovinu čine za njih nezgodnijom i skupljom, što je trošak koji prenose na klijente. Čak je postojao dokument MMF-a u kome se preporučuju takve indirektne mjere za prevazilaženje otpora stanovništva.
Budući da neprijatelji gotovine gaze pažljivo, a političari uvijek govore da nam niko ne želi oduzeti novac, organizovani politički otpor još nije veliki faktor.
Sa desne strane, gde su ljudi više sumnjičavi prema vlasti, postoji neki otpor, jer vide prijetnju građanskim slobodama. Ljevica je, nažalost, potpuno naivna po tom pitanju.