Početak markiranja goriva u Crnoj Gori ponovo je odložen zbog neriješenih tehničkih i pravnih pitanja.
Markiranje goriva neće početi ni u ponedjeljak, već je ono odloženo na neodređeno vrijeme dok se ne riješe svi tehnički i pravni problemi, kako bi ono moglo da se sprovodi na bezbjedan i zakonit način.
To je zaključeno na jučerašnjem sastanku predstavnika Ministarstva energetike, Uprave carina, naftnih kompanija i izabranog konzorcijuma za sprovođenje tog postupka.
Vlada je u julu sa izabranim privatnim konzorcijumom potpisala petogodišnji ugovor o markiranju, gdje će oni imati prihod po 0,7 centi po litru goriva, odnosno oko 17 miliona eura za ugovoreni period. Ovakvo markiranje se ne primjenjuje u EU.
Međutim, u tom ugovoru je navedeno da je konzorcijum obavezan da u roku od 90 dana od potpisivanja riješi sve tehničke uslove za početak markiranja i da dobije sve potrebne saglasnosti, što oni nisu uradili. Sagovornik “Vijesti” sa sastanka navodi da je ostala i otvorena dilema da li je sada taj ugovor uopšte više na snazi, da li ga je moguće aneksima mijenjati ili raskinuti.
Najveći problem je što konzorcijum nije riješio ni jedan tehnički problem sa sprovođenjem markiranja, koji se odnosi na način sipanja markera u auto-cisterne i u rezervoare u Luci Bar i Luci Ploče.
Prvo su bili predložili da se cisterne otvaraju na vrhu i da se tu sipaju markeri, a zatim da se gorivo miješa ubačenim mješalicama ili drmanjem cisterni tako što bi se vozila naprijed-nazad dok se markeri ne istope u gorivu. Međutim, kako su skoro sve naftne kompanije u Crnoj Gori prešle na nove cisterne koje prema evropskim standardima uopšte nemaju otvore na vrhu već imaju takozvano donje punjenje s posebnim magnetnim priključkom koje radi po sistemu izjednačavanja pritisaka, taj prvi predloženi način markiranja nije bio tehnički moguć.
Sada su predložili da vlasnici te moderne i evropski atestirane cisterne prepravljaju tako što bi bušili nove rupe na vrhu i pravili dodatni otvor po svakoj komori, koji bi služio samo za sipanje i mućenje markera.
Na jučerašnjem sastanku im je ukazno da bi takvo prepravljanje cisterni morao prvo da odobri centar Mašinskog fakulteta kako bi naučno utvrdio da je to moguće i bezbjedno, a da bi zatim trebalo tražiti saglasnost proizvođača tih cisterni za njihovo pretvaranje, kao i da na kraju to mora da odobri Ministarstvo unutrašnjih poslova.
Sagovornik “Vijesti” kaže da s tim prepravljanjima te cistjerne ne bi bile standardizovane, odnosno ne bi bile u skladu s propisima koji važe u članicama Evropske unije i drugim susjednim državama, pa se otvara i pitanje da li bi mogle biti korišćene za dovoženje goriva iz tih drugih država što im je sada i glavna namjera.
Predstavnici naftnih kompanija ukazali su i da oni ljeti zbog povećane potražnje unajmljuju dodatnih oko 40 cisterni iz inostranstva da bi radile ta dva-tri mjeseca, i da niko od njihovih vlasnika ne bi dozvolio da se one trajno prepravljaju mimo standarda u EU, kako bi se samo par mjeseci koristile u Crnoj Gori.
U vezi s tim je zaključeno da se prvo kontaktira s Mašinskim fakultetom u vezi s predlogom da li bi takvo prepravljanje cisterni zakonski i tehnički bilo moguće, kao da li bi i dalje zadovoljavalo propise koji se odnose na prevoz opasnih i zapaljivih materija. Takođe će se tim povodom kontaktirati i s MUP-om, kao i konsultovati propisi EU i susjednih zemalja. Neformalno je zaključeno da bi za to trebalo najmanje tri do šest mjeseci.
Za markiranje goriva u Luci Bar prvo je bilo predloženo da se gorivo koje se prodaje unutar Crne Gore i za koje su unaprijed plaćene akcize i PDV markira jednom vrstom markera tipa A, a gorivo za koje se ne plaća akciza i koje je namijenjeno za marine i luke markerom tipa B, dok gorivo za reeksport ne bi bilo markirano.
Međutim, iz Jugopetrola im je pojašnjeno da oni nemaju tako razdvojene rezervoare za gorivo, već samo po vrstama goriva. Odnosno da je jedan rezervoar za dizel i da se u njemu nalazi ta vrsta goriva, namijenjena i za prodaju unutar Crne Gore za koji su plaćene akcize i PDV, i za luke i marine bez plaćene akcize, kao i dizel za reeksport odnosno prodaju u drugim državama i za državne rezerve.
Iz konzorcijuma su zatim našli rješenje da se sve gorivo markira tipom A, kao da su za njega unaprijed plaćene akcize i PDV, a da se zatim u cisternama koje odvoze gorivo za luke i marine za koje nije plaćena akciza dodatno sipa i marker B.
Međutim, ukazano im je da je pitanje da li se smije markirati gorivo koje je namijenjeno reeksportu u susjedne države, Kosovo i BiH, i da li bi te države dozvoljavale ulaz goriva markiranog tuđim markerima, kao i da bi to gorivo bez akciza i PDV-a imalo isti marker kao i gorivo za domaće potrebe za koje su te dažbine unaprijed plaćene.
Ostalo je i da se sve to dodatno provjeri, za šta će takođe trebati vremena.
Iz konzorcijuma su kazali i da još nisu dobili saglasnost Lučke uprave Ploča da se kod njih markira gorivo namijenjeno za Crnu Goru, jer im je ukazano da moraju zakupiti posebne lokacije za tu namjenu, odnosno da se moraju javiti na tender za njih kada on bude raspisan. Kazali su i da će za to trebati nekoliko mjeseci.
Kada je raspravljano o tome da se istim markerom obilježe sve vrste goriva u Luci Bar, i ono na koje su plaćene akcize i PDV i ono za koje nije i koje je namijenjeno za prodaju u susjednim državama, došlo je do rasprave predstavnika naftnih kompanija i Ministarstva energetike koja je onda uopšte svrha cijelog maltretiranja oko markiranja.
Na pitanje, ako će isti marker imati gorivo na koje su plaćene akcize i PDV i ono za koje nisu, a namijenjeno je reeksportu na Kosovo, šta bi spriječilo da se to gorivo bez dažbina sa Kosova nađe na tržištu u Crnoj Gori, jer će biti isto kao i ovo regularno.
Predstavnica Ministarstva je odgovorila da je to nemoguće jer nema zabilježenog šverca goriva.
Nakon toga joj je ukazano da je upravo navodni šverc goriva i razlog za markiranje, ili je možda sada razlog markiranja da neko uzme 17 miliona eura za to. Nakon toga je, prema izvoru “Vijesti”, kazala da je to sada zakonska obaveza.
Iz delegacije EU u Podgorici ranije su saopštili da ovakvo markiranje goriva nije u skladu sa standardima EU, jer treba markirati samo gorivo za koje se ne plaćaju dažbine, koje je namijenjeno poljoprivredi, ribolovu i slično.