Zemlje sa najvišim primanjima – Švajcarska, Island i Norveška – nijesu članice Evropske unije, dok su neke od članica EU i dalje pri samom dnu liste. U regionu Zapadnog Balkana, Crna Gora se ističe kao lider.
Da bi poređenje bilo lakše razumljivo, godišnje neto plate iz grafikona podijelili smo sa 12 i dobili prosječne mjesečne neto zarade (izražene u eurima):
Švajcarska: 85.631 eura godišnje → 7.136 eura mjesečno
Island: 57.573 eura → 4.798 eura
Luksemburg: 50.410 eura → 4.200 eura
Holandija: 47.892 eura → 3.991 euro
Norveška: 47.232 eura → 3.936 eura
Irska: 46.208 eura → 3.851 euro
Danska: 43.913 eura → 3.659 eura
Austrija: 41.747 eura → 3.479 eura
Njemačka: 39.594 eura → 3.299 eura
Francuska: 32.354 eura → 2.696 eura
EU prosjek: 29.573 eura → 2.464 eura
Italija: 24.797 eura → 2.066 eura
Grčka: 18.709 eura → 1.559 eura
Hrvatska: 13.810 eura → 1.150 eura
Rumunija: 12.655 eura → 1.055 eura
Turska: 11.440 eura → 953 eura
Bugarska: 11.074 eura → 923 eura
Zanimljivo je da su plate na sjeveru Evrope mnogo veće nego plate na jugu u zemljama gdje je jaka turistička djelatnost.
Prema zvaničnim podacima Monstata, prosječna neto plata u Crnoj Gori u aprilu 2024. iznosila je 1.003 eura, što ovu zemlju čini najjačom ekonomijom po visini plata u regionu Zapadnog Balkana. Prestigli smo Srbiju (890 eura), Bosnu i Hercegovinu, Sjevernu Makedoniju i Albaniju, koje se nijesu našle ni na listi prikazanoj u grafikonu.
Ove razlike u neto platama često nijesu samo rezultat nominalno viših bruto zarada, već i različitih poreskih politika i sistema socijalnih doprinosa. Na primjer:
U Švajcarskoj i Norveškoj, porezi su progresivni, ali ne opterećuju drastično ni srednji sloj.
U Njemačkoj i Francuskoj, iako su bruto zarade visoke, snažni porezi i doprinosi značajno „pojedu“ neto iznos.
U zemljama poput Bugarske i Rumunije, porezi su proporcionalno niski, ali su i ukupna primanja znatno niža.
U Crnoj Gori, uprkos ukidanju doprinosa za zdravstveno osiguranje u okviru programa „Evropa sad“, i dalje ostaju doprinosi za penziono i invalidsko osiguranje, kao i porez na dohodak. Ipak, reforme iz 2022. godine značajno su povećale neto plate građana, naročito onima sa najnižim primanjima.
Crna Gora, iako van EU i još uvijek zemlja u tranziciji, uspjela je da neto platama prestigne mnoge članice Unije. Međutim, razlike u životnom standardu, troškovima stanovanja, zdravstvu i obrazovanju i dalje su značajne. Kada se sve uzme u obzir, visina plate je važna, ali nije jedini pokazatelj kvaliteta života.