Ukidanjem spornog člana ostala je samo jednu mogućnost za odlazak u penziju - 40 godina staža za oba pola.
Odluka Ustavnog suda o ukidanju odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) koje su propisivale da žene stiču pravo na starosnu penziju sa 64 godine a muškarci sa 66 godina, u najmanju ruku je začuđujuća. Osim toga, ovo pitanje je od izuzetnog značaja zbog čega odluka nije smijela biti donesena ovako olako, kazao je za “Vijesti” advokat Siniša Gazivoda.
Ustavni sud je donio odluku da ukine ovaj član Zakona smatrajući da su muškarci bili diskriminisani.
Gazivoda je naglasio da će detaljnija analiza biti moguća tek kada sud zvanično objavi tu odluku te da se komentari trenutno odnose na saopštenje, koje je Ustavni sud objavio.
“Međutim, već u ovom momentu možemo reći da je odluka Ustavnog suda u najmanju ruku začuđujuća i to iz više razloga. Naime, Ustavni sud je, većinom glasova, zapravo zaključio da su muškarci diskriminisani u odnosu na žene u pogledu uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju pa je ukinuo cijelu odredbu člana 17 stav 1 Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju. Već sada znamo da takvu odluku neće biti jednostavno obrazložiti i već sada treba pozdraviti izdvojeno mišljenje sutkinja Armenko i Tešić. Smatram da su sutkinje koje su izdvojile mišljenje pravilno identifikovale da je ovoj odluci trebala da prethodi dublja analiza jer se radi o izuzetno značajnom pitanju da bi se ono ovako lako presudilo”, kazao je Gazivoda.
On smatra da Ustavni sud, usljed ovakvog pristupa, nije ni pročitao cjelokupan Zakon o PIO.
“Ovo tvrdim jer je očigledno da je Ustavnom sudu promakla sadržina odredbe 197đ tog Zakona. U toj odredbi je propisano da u 2023. godini žene stiču pravo na starosnu penziju kad navrše 15 godina staža osiguranja i 62 godine i šest mjeseci života, pa u 2024. godini sa 15 godina staža osiguranja i 62 godine i devet mjeseci života i tako Zakon reguliše sve do i zaključno sa 2028. godinom. Prema tome, ova odluka Ustavnog suda u odnosu na prava žena i njihovog ostvarivanja prava na starosnu penziju neće imati nikakav značaj narednih pet godina. Sa druge strane paradoksalno je da kad je Ustavni sud zaključio da su muškarci diskriminisani stavio ih je ovakvom odlukom u još nepovoljniji položaj jer bez 40 godina staža osiguranja ne mogu ostvariti pravo na starosnu penziju. Ponovo naglašavam da zaključak Ustavnog suda da su muškarci diskriminisani treba komentarisati tek kad bude objavljena odluka, ali već sada znamo da ih je ovakvom odlukom Ustavni sud mnogo više diskriminisao u pokušaju da ih zaštiti od navodne diskriminacije”, naveo je Gazivoda.
USS: Odluka je bezumna
Iz Unije slobodnih sindikata (USS) su odluku Ustavnog suda nazvali bezumnom i kazali da ovi uslovi za penzionisanje neće zabrinuti samo one koji od punoljetstva rade u kontinuitetu, koji nisu bili nezaposleni i koji nisu imali odsustva zbog materinstva ili drugih faktora.
“Tako se ukida jedna od dvije solucije za odlazak u penziju koje su u našem penzionom sistemu oduvijek postojale. Sada će muškarci i žene imati samo jednu soluciju za odlazak u starosnu penziju, a to je 40 godina staža osiguranja i 61 godina života”, tvrde oni.
Dalje su pojasnili da će mnogi muškarci i žene morati da rade preko svoje sedamdesete godine jer su staž i starost, kumulativni uslov za sticanje prava na starosnu penziju. Osim toga tvrde da je Ustavni sud zanemario i obrazloženje presuda Evropskog suda za ljudska prava u sličnim slučajevima, u kojima je cijenio diskriminacijom različitu starosnu dob za sticanje prava na penziju između muškaraca i žena, isključivo kada je ženama onemogućeno da nastave da rade nakon sticanja propisane starosne granice za penziju koja odgovara za muškarce.
“Upravo činjenica da se radilo o izboru same žene između ponuđenih opcija (ostajanje na tržištu rada do 66, odnosno 67 godine života, kao i muškarci, ili penzionisanje sa 64 godine života), predstavljala je nespornu pozitivnu diskriminaciju, a ne diskriminaciju po osnovu pola kako je to navedeno u odluci. Ulogu i poziciju žene na tržištu rada sud nažalost nije cijenio, te je zanemario činjenice da su žene ranjiva kategorija na tržištu rada, te da su zbog svoje prirodne potrebe da ostvare materinstvo izložene težoj zapošljivosti, odnosno čestim otkazima zbog trudnoće i porodiljskog odsustva”, navodi se u saopštenju.
Sutkinje Armenko i Tešić su u izdvojenom mišljenju navele da ova odredba, time što razdvaja uslove za starosnu penziju za muškarce i žene, ne dovodi ženu u a priori nepovoljniji položaj u odnosu na muškarca. Navele su i da je izostala sveobuhvatna analiza odluka Suda pravde Evropske unije i Evropskog suda za ljudska prava u kojima propisivanje različitih uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nije predstavljalo diskriminaciju.