Ujedinjene nacije su na sjednici 23. decembra 1994. godine odlučile da se 9. avgust obilježava kao Međunarodni dan siromašnih, kako bi se skrenula pažnja javnosti na siromaštvo i zaštitila njihova prava.
Broj ljudi koji živi ispod granice siromaštva povećao se u proteklih nekoliko godina za 165 miliona, pokazuje izvještaj Ujedinjenih nacija koji je objavljen u julu mjesecu, ove godine.
Crna Gora, iako ima svega 620 000 stanovnika i sistem socijalnog kartona duži niz godina je bez preciznih podataka o broju siromašnih, onih koji ne mogu da zadovolje osnovne egzistencijalne potrebe.
Kako su cijene troškova života drastično porasle, stanarine, računi za komunalnije, hrana, higijenska sredstva, prevoz… i najviše pogađaju najugroženije građane, za očekivati je da reakcija države bude kao u ozbiljnim socijalno odgovornim državama. Ko ne može da nađe posao ili nije u stanju da radi, nema sredstva za život, dobija od države novac za životne troškove a troškove za kiriju, grijanje, vodu, sve što se školovanja djece, socijalno ugroženih porodica preuzima država.
Država uprkos podacima međunarodnih organizacija da se u riziku od siromaštva nalazi svako treće dijete, odnosno svaka četvrta odrasla osoba nije, ni do danas usvojila Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njeno sačinjavanje planirano.
Prag rizika od siromaštva u Crnoj Gori u prošloj godini po MONSTAT -u, za mjesec dana, je za jednu osobu 189 eura a za četvoročlanu porodicu sa dvoje djece mlađe od 14 god, skoro 400 eura.
Crna Gora među 157 zemalja, nalazi na 34. mjestu s indeksom 52,6 a kao glavni razlog za ovako lošu poziciju ili problem koji vlada u našoj državi, navodi se nezaposlenost. Ovo je vrlo loš rezultat s obzirom da je Crna Gora na listi za 2021. godinu našla na 64. poziciji sa indeksom 19.
Sistem treba biti osnažujući tako što korisnike koji primaju socijalnu pomoć a radno su sposobni osnažuje putem programa socijalnih usluga i savjetovanja za uspješno uključivanje na tržišta rada, ali ne tako da bude sredstvo ukidanja prava na socijalnu pomoć.
Socijalna pomoc po radnom angažovanju ne ukida se, već se stopira, tako da po prestanku radnog odnosa ponovo kreće novčano primanje bez čekanja , ali samo u slučajevima ukoliko to zaposlenje nije prestalo zbog samovoljnog napuštanja radnog mesta, kao i greškom i namjerom samog radnika koji je odbio da radi na ponuđenim poslovima.Uslovi na rada i zaštita na radu moraju biti precizno definisani i utvrđeni.Često se pri zapošljavanju od radnika traži jedno a očekuje mnogo više od toga, posebno kod sezonskog zapošljavanja.