Premijer Dritan Abazović smatra da podgorički aerodrome treba zadržati u rukama države, a tivatsku dati pod koncesiju.
Kako pišu Vijesti, Abazović, uprkos dokumentovanoj analizi izvršnog menadžmenta Aerodroma Crne Gore (ACG) da ta kompanija može biti profitabilna i obezbijediti adekvatan razvoj crnogorskih vazdušnih luka u narednih sedam godina, smatra da bi aerodrom u Tivtu trebalo dati u koncesjiu, a u državnim rukama zadržati aerodrom Podgorica.
On je u razgovoru za podgorički list, kazao da je analiza, odnosno dokument koji je izradio izvršni direktor ACG Vladan Drašković sa najbližim saradnicima nazvan Strateški poslovni plan - postojeće stanje i dinamički prikaz puta ka projektovanom cilju, dobar doprinos procesu donošenja konačne odluke o tome na koji će se način ubuduće upravljati aerodromima i da li će oni biti dati u dugoročni zakup koncesionaru, ili zadržani pod okriljem države.
Tender za davanje ACG u koncesiju raspisan u oktobru 2018. godine u mandatu premijera Duška Markovića, a koji do danas nije zatvoren. Abazovićeva i Vlada doskorašnjeg premijera Zdravka Krivokapića se ovim pitanjem nijesu bavili.
Privatizacija vrijednog državnog resursa bila je tačka sporenja bivše DPS vlasti i njegovog koalicionog partnera SD, koji je zagovarao da ova firma ostane u rukama države.
Prema Zakonu o državnoj imovini, za svu imovinu koja vrijedi iznad 150 miliona EUR odlučuje Skupština, tako da u parlamentu mora postojati većina za konačnu odluku o ovom pitanju.
Abazović zagovora davanje pod koncesiju jedne od najprofitabilnijih državnih kompanija, dok se istovremeno u rukama države vraćaju vrijedni resursi poput trajekte linije Kamenari-Lepetane, Luka Budva, dio Luke Bar, nikšićka Željezara.
“Vlada je na neki način i naručila ovaj dokument. Sa ACG smo se dogovorili da pored aktuelnog koncesionog postupka, koji je zaostavština bivše Vlade, ovom analizom dobijemo još jedan dokument koji bi nam mogao biti vodilja za neke buduće odluke. Taj dokument je pokazao da nam je potrebno oko 140 miliona EUR za renoviranje oba aerodroma”, kazao je Abazović.
On je dodao da se o dokumentu koji joj je 14. marta ponudio Drašković, Vlada nije izjašnjavala, jer je tada već bila u toku predizborna procedura za predsjedničke, odnosno vanredne parlamentarne izbore.
Draškovićev tim je zaključio da ACG mogu biti uspješna i profitabilna firma koja može sama da obezbijedi sopstveni razvoj u skladu sa potrebama države i da u narednih sedam godina ostvare dobit u ukupnom iznosu većem od 120 miliona EUR, uz istovremenu investiciju od 138,4 miliona EUR u razvoj vazdušnih luka.
Vijesti imaju uvid u taj dokument koji je 14. marta predat Upravnom odboru ACG kojim predsjedava Eldin Dobardžić, kabinetu Abazovića i Ministarstvu kapitalnih investicija koje vodi Ervin Ibrahimović. Međutim, niko od njih se do sada nije javno izjasnio o njemu.
Drašković je uz ovu analizu ponudio i procjene mogućnosti za finasiranje neophodnih ulaganja u aerodrome sopstvenim sredstvima ACG, kreditima ili iz Evropske unije (EU) pretpristupnih fondova koji su, na primjer, već obilato korišteni u slučaju nedavne rekonstrukcije i širenja kapaciteta aerodroma Dubrovnik.
Ti podaci pokazuju da ACG može iz redovnog poslovanja i očekivanog rasta obima saobraćaja do 2030. da uspješno posluje i bez većih problema realizuje ovu investiciju u oba aerodroma.
Abazović je kazao Vijestima da buduća Vlada mora konačno donijeti odluku o sudbini i dalje aktuelnog koncesionog postupka koji je 2018. započela Vlada Markovića.
Ona je završila pretkvalifikaciju zainteresovanih ponuđača, te došla do faze kada su tri ponuđača koja su ušla u uži izbor - Aeroport de Paris i TAV, Inčon airports i Korporasion Amerika airports, trebalo da predaju konačne ponude.
To je, međutim, osujetila pandemija koronavirusa od kada proces davanja aerodroma u koncesiju “visi”, jer vlade Krivokapića i Abazovića od kraja 2020. do danas njesu odlučile što će da rade u vezi sa načinom na koji će se dalje razvijati i eksploatisati crnogorski aerodromi.
Abazović je naveo da o aktuelnom tenderskom postupku nijesu donijeli odluku zbog izbornog procesa koji je u međuvremenu pokrenut.
“Što mislim da je isto malo nekoretno prema pretkvalifikovanim ponuđačima. Ako ne želimo da idemo dalje, makar o tome bi trebalo da ih obavijestimo s tim što će, ako prekinemo koncesioni postupak na ovaj način, to iziskivati i određene troškove za državu i štetu od oko 400 hiljada EUR. Smatram da bi naredna Vlada oko toga trebala da zauzme stav”, kazao je Abazović.
On je, ograđujući se da iznosi svoj lični, a ne stav Vlade kojoj je na čelu, Vijestima ponovio da bi aerodrom Tivat trebalo dati u koncesiju, a aerodrom Podgorica zadržati pod državnom upravom.
“Nakon što sam vidio ovu analizu, smatram da bi bilo možda najbolji od svih modela da se aerodrom u Tivtu da pod koncesiju nekom kredibilnom opetareru, a da se aerodrom Podgorica, za koji je potrebno ulaganje od oko 86 miliona EUR, zadrži pod upravljanjem države. I da se za podgorički aerodrom uđe u kreditni aranžman, jer je to naš najveći i najznačajniji aerodrom, u glavnom gradu države i da se on osposobi za sve što treba, ali da i dalje bude u ful državnom vlasništvu”, rekao je Abazović.
On smatra da je taj model najbolji, jer bi tako imali međusobnu konkurenciju između aerodroma u Tivtu i Podgorici, ne bi dali monopol nekome sa oba aerodroma pod koncesijom, a ne bi isto tako, zadržali ni oba aerodroma u državnom vlasništvu.
Abazović se slaže da država zbog raznoraznih razloga, političkih trvenja ili odabira ljudi i menadžmenta, ne postiže uvijek vrhunske rezultate u upravljanju nekim firmama, te da u tom kontekstu smatra da je najbolji koncept da se jedan aerodrom da pod koncesiju, a da se u drugi uloži novac kreditiranjem i tako se osposobi da pruži usluge na najvećem mogućem nivou.
Jedno od pitanja koje do danas nije riješeno da bi se moglo govoriti o koncesiji je vlasništvo nad imovinom tivatskog aerodroma.
Lokalna Opština i mještani traži da im se vrati imovina koja im je ranije oduzeta.
Čitav kompleks aerodroma u Tivtu, koji se sastoji od 11 katastarskih parcela ukupne površine 545,32 hiljade kvadrata, trenutno nema vlasnika, a tivatska Opština je na volšeban način ostala bez vrijedne imovine o čemu su Vijesti pisale sredinom 2017. godine.