"To Montengro" smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan i da nema bilo kakvog utemeljena u materijalnim propisima i činjenicama.
Bivša nacionalna avio-kompanija “Montenegro erlajns” (MA) u stečaju traži da joj novi nacionalni avio-prevoznik “To Montenegro” isplati naknadu sa zateznom kamatom u okvirnom iznosu od oko pet miliona, jer smatraju da su u njihovu korist platili carinjenje dva aviona zbog čega se pred Privrednim sudom vodi postupak.
Naime, MA u stečaju je bio zakupac dva “embraer 195” aviona po osnovu ugovora o lizingu, a za njihovo carinjenje je ta kompanija kroz privremeni uvoz platila oko pet miliona eura. Vlada Zdravka Krivokapića je u februaru 2021. godine otkupila od kompanije “GE Capital Aviation Services” (GECAS) ova dva aviona za 21,78 miliona dolara, jer MA u stečaju nije mogao poštovati ugovor o lizingu, a vlasnik vazduhoplova postala je nova nacionalna avio-kompanija “To Montenegro”.
Kako “To Montenegro” nije ponovo platio carinu na ove avione, iz MA u stečaju smatraju da su oni tu obavezu izvršili umjesto njih i zahtijevaju da im se isplati naknada, čiji iznos će biti precizno utvrđen nakon vještačenja.
Pred Privrednim sudom je juče održano ročište glavne rasprave, na kojem je konstatovano da je pristigao dopis Uprave prihoda i carina (UPC) o izmirenim obavezama MA u stečaju za te avione, sa kojim strane tek treba da se upoznaju.
Tužbu protiv “To Montenegra” podnijeta je krajem marta prošle godine, dok je stečajni upravnik MA bio Saša Zejak. Protiv njega je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podiglo optužnicu zbog postojanja osnovane sumnje da je sa drugim saučesnicima učinio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i više krivičnih djela zloupotreba službenog položaja.
Stečaj je u ovu firmu uveden u aprilu 2021. godine.
U odgovoru na tužbu iz “To Montenegro” su naveli da je ona u cjelosti neosnovana i da nema bilo kakvog utemeljena u materijalnim propisima i činjenicama.
U tužbi se navodi, budući da su avioni, nakon što je “To Montenegro” postao njihov vlasnik, strana roba, koja se nalazila u Crnoj Gori, morali biti stavljeni u slobodan promet, odnosno ocarinjeni u skladu sa zakonom.
Prema saznanju MA, Uprava prihoda i carina (UPC) je po nalogu Ministarstva finansija i socijalnog staranja, kojim je tada rukovodio Milojko Spajić, odlučila da avione ne carini, jer je to već uradio MA, pravdajući taj postupak činjenicom da su, u smislu člana 30 Carinskog zakona, povezana lica.
Iz MA u stečaju smatraju da se taj član odnosi na carinsku vrijednost uvezene robe, “a ne nikako na pitanja pravnog sljedbeništva, odnosno uračunavanje obaveze plaćanja carine na određenu robu trećem licu”. Uz to su naglasili i da MA uvođenjem u stečaj nije prestao da postoji kao kompanija, da bi se potezalo pitanje pravne sukcesije.
Ovakvo glediše UPC i ministarstva, vodi pravnom zaključku, kako se navodi u tužbi, da je MA zapravo platio carinu u korist i za račun “To Montenegra”.
U tužbi su se pozvali i na član Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) koji propisuju “ko za drugog učini kakav izdatak ili nešto drugo što je po ovaj zakonu bio dužan da učini, ima prava da zahtijeva naknadu od njega”.
Oni smatraju i da je “To Montenegro” bio dužan da shodno Carinskom zakonu, plati određenu sumu na ime carinjenja ova dva aviona.
”Međutim, kako je tu obavezu, prema mišljenju UPC, platio ovdje tužilac i to u korist tužioca, tuženi, osnovom citiranog čl. 225 ZOO, s obzirom na to da je za njega učinjen ovaj izdatak, ima obavezu da taj izdatak naknadi tužiocu”, navodi se u tužbi.
U odgovoru na tužbu iz “To Montenegra” su istakli da se kroz nejasne formulacije i iskonstruisane navode stvara privid kod suda da se u konkretnom slučaju radi o plaćanju izdatka za drugog, te je apsolutno nejasno kako je MA ovlašćen da pokreće postupak naplate za koji je zadužen UPC, te da stoga tužba ima nedostatak pasivne legitimacije.
”Ako je MA dužan da plati određeni iznos na ime carine, isključivo je UPC nadležan da to od njega zahtijeva, te MA apsolutno nije legitimisan da podnese ovakav zahtjev”, naglašava se u odgovoru i dodaje se da na osnovu ovoga MA nema ni aktivnu legitimaciju za vođenje ovog spora.
Uz to se dodaje i da ako MA smatra da je platio određeni iznos na ime carine, a što treba da mu se vrati, kao tuženi bi mogla biti označena isključivo država, odnosno UPC, a ne “To Montenegro”.
Oni su naveli i da su navodi da je MA u stečaju izvršio plaćanje obaveze koju je imao “To Montenegro”, u potpunosti neistiniti, jer su izvršili plaćanje na osnovu svoje obaveze, a bilo kakav izdatak za drugog.
Oni su ukazali i da činjenica u vezi sa tim da li je “To Montenegro” platio carinu nije od značaja za MA, već da to pitanje može biti značajno jedino za UPC.
”Imajući u vidu sve prednje navedeno, predlažemo da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i obaveže tužioca da mu nadoknadi troškove postupka prema advokatu, uz uvećanje za iznos PDV-a”, zaključuje se u odgovoru.