U CRNOJ GORI UVOZ VEĆI SEDAM PUTA OD IZVOZA

Crna Gora je za prvih deset mjeseci uvezla roba u vrijednosti 3,4 milijarde, a izvezla sedam puta manje.

Rast spoljnotrgovinskog deficita negativna je slika crnogorske ekonomije, ocijenio je za Radio Slobodna Evropa (RSE) ekonomski analitičar Mirza Mulešković.

“Do oktobra smo imali svega 14,1 odsto pokrivenost uvoza izvozom.To je istorijski minimum koji je Crna Gora zabilježila”, kaže Mulešković.

Smatra da se posljednjih godina ništa nije uradilo za razvoj realne ekonomije.

Pokrivenost uvoza izvozom je do oktobra prošle godine bila 17,6 odsto.

Crna Gora je najviše uvozila iz Srbije, Kine i i Njemačke.

Crna Gora je uvezla hranu za 600 miliona eura, a izvezla 42 miliona.

“Imamo zaista ogroman deficit. To je tužna, porazna slika našeg prerađivačkog sektora, a i poljoprivrede”, kazao je za RSE predsjednik Odbora udruženja prehrambene i poljoprivredne industrije u Privrednoj komori, Milutin Đuranović.

Ocjenjuje da stepen pokrivenosti uvoza izvozom neće preći šest-sedam odsto.

“Izvjesno je da aktivnosti nadležnih ne daju rezultate. I da želimo da kažemo suprotno – cifre nas demantuju. I to je veoma zabrinjavajuće”, kaže Đuranović.

I za Muleškovića su podaci o uvozu hrane alarmantni.

“U nekom narednom periodu to može predstavljati veliki problem, posebno kad imamo određene turbulencije na međunarodnom tržištu”, kaže on.

Mulešković ističe i da ovakav odnos uvoza – izvoza direktno utiče na formiranje cijena u Crnoj Gori.

“Kad imate uvozno-zavisne proizvode možete da očekujete mnogo veće cijene upravo zbog svih troškova koje treba platiti da se roba doveze u Crnu Goru”, dodaje.

U strukturi uvoza hrane najviše je potrošeno na uvoz voća i povrća više od 100 miliona.

Đuranović kaže da Crna Gora ne može da proizvodi rižu i banane, ali ukazuje na nedovoljnu iskorišćenost domaćih potencijala.

“Uvoz od 80 miliona eura mliječnih proizvoda i jaja je poraz za Ministarstva poljoprivrede”, navodi Đuranović.

Crna Gora je ove godine najviše izvozila struju – više od 75 miliona eura.

Ali je i tu došlo do pada u odnosu na isti period 2023, kada je 190 miliona eura iznosio izvoz električne energije.

Na drugom mjestu je izvoz pića – više od 32 miliona.

Približno toliko je izvoz medicinskih sredstava i farmaceutskih proizvoda, te drveta i plute.

Upravo strukturu izvoza problematizuje Mulešković, ukazujući da se u najvećoj mjeri izvozi struja. Napominje da se 2025. očekuje remont Termoelektrane Pljevlja.

“Zbog njene rekonstrukcije izvoz će biti manji i moraćemo da uvozimo struju pa ćemo imati još veći problem u trgovinskom deficitu.

To će direktno uticati na rast Bruto društenog proizvoda u 2025. što može dodatno ugroziti ekonomiju i planove Vlade za narednu ali i kasnije godine”, smatra on.

Mulešković smatra da je za popravljanje spoljnotrgovinskog deficita Crnoj Gori neophodna diversifikacija ekonomije i razvoj nerazvijenih sektora, od poljoprivrede i proizvodnje do i IT industrije.

“Bez toga ne možemo poboljšati naš trgovinski deficit. Moramo biti veoma jasni – zemlja kao što je Crna Gora bez proizvodnje, ne može da očekuje dugoročno održiv ekonomski rast i razvoj”, ističe on.

Ukazuje i na balast zapošljavanja u javnom sektoru.

“Kao jedna od najmanjih država imamo najveći procent zaposlenih u javnom sektoru, odnosno 30 odsto svih zaposlenih u državi – zato rastu neproduktivni troškovi države, a smanjuju se ulaganja u privredu”, navodi Mulešković.

Bužetom je planirano svega 280 miliona za kapitalne projekte, a za plate zaposlenih u javnom sektoru 717 miliona.

Pojedini proizvodi su u Crnoj Gori od početka prošle godine poskupili i za preko 90 odsto.

Glavni uzroci za stanje u ekonomiji su smatra Đuranović nedovoljno razvijena svijest odgovornih za ekonomsku politiku, koji ne promovišu dovoljno domaću proizvodnju.

Napominje i da je ključna i promjena svijesti građana, potrošača, koji moraju znati o benefitima kupovine domaćih proizvoda.

“Čim kupite domaći proizvod novac ostaje ovdje. I svaki kupac treba da zna da kupovinom uvoznih proizvoda investira u drugu državu”, kaže Đuranović.

On to prezentuje na primjeru u sektoru mljekarstva.

“Ako kupite domaće mlijeko bukvalno 90 odsto novca ostaje u Crnoj Gori. A kad kupite uvozno tih 90 odsto odlazi drugoj državi. To je porazno”, dodaje on.

Crna Gora za razliku od Srbije, Hrvatske i zapadnih država po pitanju promocije domaćih proizvođača hrane ne preduzima ništa kaže Đuranović.

“Ako preduzima rezultati je demantuju. Francuska je na primjer prepoznata po dobrim vinima, ali se ta vina se ne mogu naći na tržištu Španije ili Italije jer te države štite svoj vina”, riječi su Đuranovića.

Smatra da država može da odigra ključnu ulogu.

“Ne možete te tako lako doći do tržišta Srbije i Albanije jer je ona favorizovala domaće proizvode. A sa druge strane oni vrlo lako dolaze do našeg tržišta”, ističe on.

Duranović tvrdi da Vlada treba da odigra ključnu ulogu.

“Pogledajmo kako to rade vlade Srbije, Hrvatske i Albanije i naučimo nešto od njih. Ne treba da otkrivamo toplu vodu”, zaključio je Đuranović.

Prema preliminarnim podacima Monstata ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore za januar -oktobar 2024. iznosila je 3,9 milijardi eura,

To je rast od 3,1 odsto u odnosu na isti period prošle godine.

Spoljnotrgovinska robna razmjena bila je najveća sa potpisnicama CEFTA-e i sa Evropskom unijom.

Uvoz vode za piće iz susjednih država pokazatelj je odnosa prema domaćoj proizvodnji i nacionalnom bogatstvu, smatra Mulešković.

U posljednjih pet godina Crna Gora je na uvoz vode (gazirane i negazirane) potrošila preko 50 miliona eura, podaci su Zavoda za statistiku.

Iako postoji sedam proizvođača vode tokom 2023. na uvoz je potrošeno 14 miliona eura. Najviše je uvezeno iz Srbije – za 12,5 miliona eura.

“Zbog male proizvodnje, slabe dostupnosti na domaćem tržištu i malog korišćenja potencijala, naša voda nije cjenovno konkurentna u odnosu na velike proizvođače.”

Prema istraživanju koje je u novembru ove godine objavio američki Univerzitet Jejl, Crna Gora je u vrhu po kvalitetu, bezbjednosti i čistoći vode za piće.

U konkurenciji 40 država, koje su bile obuhvaćene istraživanjem, zauzela je sedmo mjesto.

Bolju vodu imaju Singapur, Italija, Velika Britanija, Švajcarska… a značajno slabiju Slovenija, Srbija i Bosna i Hercegovina.