Vlada je danas objavila pet mitova o predlogu zakona o slobodi vjeroispovijesti, u kome navodi da nije tačno da država otima imovinu vjerskih zajednica.
Mit 1: "Država otima imovinu vjerskih zajednica"
Istina je, kažu, da ako vjerska zajednica raspolaže dokazima da je imovinu stekla po danas važećem zakonu ili po zakonu koji je nekad važio - država će to poštovati.
“Međutim, ona vjerska kulturna dobra koja su kroz vjekove stvarana od državnog novca, a za koja ne postoje dokazi da pripadaju vjerskoj zajednici, biće upisana kao vlasništvo države", objavljeno je na zvaničnoj twitter stranici Vlade Crne Gore.
Mit 2: "SPC je starija od Crne Gore i svi pravoslavni vjerski objekti u CG su njeno vlasništvo"
Istina je, kažu, u Knjaževini i kasnije Kraljevini Crnoj Gori, pravoslavna crkva nije bila vlasnik, već korisnik vjerske imovine, budući da nije imala pravo da tom imovinom raspolaže bez odobrenja države.
Kako su saopštili iz Vlade, Opšti imovinski zakonik Knjaževine Crne Gore iz 1888 propisuje: "Nepokretna dobra pravoslavnih crkava i manastira ne mogu se nikako prodavati ili inače ustupati, bez naročita dopuštanja državne vlasti."
Mit 3: "Država tjera vjerskezajednice da se registruju"
Istina je, kažu, vjerske zajednice nemaju zakonsku obavezu da se registruju.
"I one vjerske zajednice koje odluče da se ne registruju moći će da djeluju, ali neće imati svojstvo pravnih lica", navode iz Vlade.
"Registracija je jednostavna procedura, u kojoj državni organ evidentira podatke o imenu, sjedištu, adresi i zastupniku vjerske zajednice", saopšteno je iz Vlade.
Četvrti mit je, kako navode, "izbacivanje iz hramova SPC i dovođenje CPC".
Peti mit, prema Vladi Crne Gore, je da je zakon utvrđen bez konsultovanja SPC.