U Njemačkoj se sve češće parovi i porodice udružuju, kupuju zemljište i zajednički planiraju novi dom
Vrlo često se radi o želji da se jeftinije dođe do stana, ali i o ekološkim ili sociološkim razlozima.
Predvečerje u predgrađu Berlina, ovce trče po polju, djeca "peku" posljednje kolače od pijeska, a gospođa Glenzel zaliva ruže. Iz stanova se čuju zvuci postavljanja stolova za večeru.
I kod Kandlerovih se postavlja sto za večeru. Miriše na palačinke. Otac petočlane porodice stoji pored šporeta. Ulrike Kandler sjedi sa troje male djece za stolom. Ranije je ta porodica živjela u centru gada. Sve do trenutka dok nisu poželjeli da se isele. Sa prijateljima.
"Željeli smo da se krećemo slobodno bez ograda da djeca mogu slobodno da trče, da imaju kontakt sa starijim osobama", izjavila je za njemački državni radio "Dojče vele" Ulrike Kandler.
Na obodu grada, ta porodica je sa nekoliko drugih ostvarila svoj san. Svaka porodica, ili parovi, posjeduju vlastitu kuću sa dvorištem, a kuće su grupisane oko centralnog trga.
"To sve liči na jedno malo selo. Ne bježimo ni od tračarenja", dodaje Kandlerova.
Stanovnike naselja, u kome živi 35 odraslih i isto toliko djece udružila je želja da se bar malo vrate u nekadašnji način seoskog života. Tako baka iz susedstva uskače u ulogu bebi siterke, dok joj dječaci pomažu da obavi stvari koje su za nju preteške. Pomoći drugima, ostariti zajedno - to je moto!
Harald Zenke je arhitekta i osmislio je čitav projekat. On je imao želju da izgradi ekološko naselje. Na primjeru svojih roditelja shvatio je na koji način ne želi da živi pod stare dane.
"U kući od 150 kvadratnih metra? Sva djeca su se odselila, napustila kuću... Moji roditelji imaju 80 godina i žive sami u velikoj kući. Tako neču da živim", rekao je on za njemački radio.
Upravo tako živi većina starih osoba u Njemačkoj. Usamljeni u velikim gradovima, ili sami i kućama koje su izgradili u mladosti. Djeca su daleko, vrata su zaključana, a dječija igrališta napuštena.
"Mislim da ovdje duže mogu da ostanem mlada", kaže 63-godišnja Angela Glencel.
Samo u Berlinu ima preko 100 takvih građevinskih udruženja. Dakle, sve djeluje idilično, mada Karsten Ernst, otac dvojice dječaka, kaže da je život u ovakvoj vrsti zajednice, težak posao.
"Postoji 35 različitih mišljenja. Ranije nisam znao da iznalaženje kompromisa može da bude veoma dug proces", istakao je on.
(MONDO)