Ostali sportovi

JAUKOVIĆ: BOJANA NAS NAJBOLJE POZNAJE I VJERUJEMO JOJ

Autor Draga Ivanović Izvor Pobjeda

Đurđina Jauković je u top formi. Golgeterski je eksplodirala, a njene mogućnosti u odbrani nikada se nijesu dovodile u pitanje. Najbolja je odbrambena igračica crnogorskog nacionalnog tima i broj jedan je u Brestu, piše Pobjeda.

Izvor: MONDO/Bojan Stanišić

Uz sve to sa francuskom ekipom je na korak od plasmana na fajnal-for Lige šampiona. Za vikend je Brest bio bolji od Meca (34:24) uz šest golova naše reprezentativke.

– Nadala sam se ovakvom rezultatu. Prije nego što smo istrčale na teren – golmanka Kleo me pitala šta očekujem, jer sam protiv Esbjerga, u osmini finala, bila sigurna da ćemo pobijediti šest golova. Odgovorila sam da su zrele za deset! I bilo je tako. Nažalost, na početku se povrijedila Niakate za koju smo i igrale. Mislim da nikad ljepši rukomet, što se tiče napada, nijesmo pokazale. Svaka se dobro osjećala, a uspjele smo da ponovimo još jednu dobru odbranu iz prethodnih mečeva. Brzo je revanš, želimo i u Mecu da dođemo do dobrog rezultata – kazala je Jauković.

Brest je prošao turbulentan period, kao i naša reprezentativka. Dugo je ovaj tim tražio idealnu formu, a Đina je morala da se pomuči oko minuta u napadačkoj formaciji.

– Prošli smo kroz težak period nakon Evropskog prvenstva u Danskoj. Krajem januara izgubili smo jedan meč, u pobjedama igrom nijesmo bili zadovoljni. Mislim da je tada ključnu ulogu odigrao tim. Pokazalo se ponovo da su energija i zajedništvo veoma važni. Koliko god da je bilo loše nijesmo upirale prstom i svađale se. Bile smo iskrene, a nakon pobjede nad Nicom, stigao je Esbjerg, a onda novi trijumf nad Mecom u domaćem prvenstvu i posljednji u Ligi šampiona. Što se tiče moje adaptacije? Razmišljala sam prije nekoliko dana o detaljima kroz koje sam prolazila. Već u početku sam bila u hendikepu jer sam mjesec kasnila na pripreme. Morala sam da nadoknadim propušteno vrijeme, prije svega ekipu da stignem i prilagodim se stilu. Trebalo mi je vremena da pohvatam stvari jer sam godinama bila u jednom sistemu. Kroz odbranu sam se nametnula, možda to neki ne bi priznali, ali jeste tako. Pokušala sam na taj način da se dokažem i dođem do više minuta u napadu.

Na prvi ino angažman gledala je kao na mogućnost da se kroz veliki broj utakmica profiliše više u napadu. Ne krije da je promašivala, kasnila ponekad sa pasom…

– Prije svega bila sam u šoku od velikog broja utakmica, putovanja, obaveza… Ali sve to mi je pomoglo da greške, kroz ponavljanja, svedem na minimum. Sazrijevala sam i kroz golove i promašaje, ali i došla do prave priče zbog koje sam u Brestu. Mogu, naravno, još bolje, što je dobro. Vjerovatno bih taj početni period lakše prebrodila sa porodicom ili prijateljima, ali i to je iza mene.

Najteži protivnik je, ipak, korona. Borba protiv ovakvog neprijatelja je svakodnevna. Posebna priča za sportiste je iščekivanje rezultata nakon testiranja. Svake neđelje strijepnja…

– Najveću pomoć imala sam od porodice, Itane, Isidore, sestara Mićković i drugih prijatelja koji su non-stop bili sa mnom u komunikaciji. I ovdje sam, takođe, imala veliku pomoć. Sreća pa smo u klubu imali puno obaveza, mada su se u početku utakmice odlagale. Sada je bolja situacija oko takmičenja, ali, od prije dva dana ponovo je u gradu sve zatvoreno, a skoro osam mjeseci kafići i restorani ne rade. I dalje je ogroman rizik, neizvjesnost poslije testiranja, ali, eto, čuvamo se.

Sa lijepom pričom iz Crne Gore, nakon plasmana na OI, vratila se u Francusku. Čestitke i podršku dobila je sa svih strana.

– Nestrpljenje je bilo veliko. Sjećam se da sam pred pred revanš sa Esbjergom pričala koleginicama da su sljedeće sedmice kvalifikacije i da moramo da odradimo i ovu utakmicu. Napominjale su me da nas čeka revanš, držale u sadošnjosti, ali… Žao mi je što sam odmah nakon meča sa Rumunijom spakovala kofere jer sam u srijedu sa Brestom imala meč u domaćoj ligi. Nijesam uspjela da proslavim, ali svjesna sam šta je urađeno. Nije mala stvar doći do Igara i među 12 najboljih. Imala sam čast da osjetim njihovu snagu i važnost. Sjećam se, kao da je bilo juče, ceremonije otvaranja u Brazilu, kada sam od uzbuđenja zaboravila da slikam ambijent. Kasnije sam molila da mi pošalju fotografije koje sam porodici proslijedila. Zaista sam ponosna na sve što smo uradili. Često upotrebljavamo riječ familija, ali mi to jesmo.

Đina je presrećna što će kroz reprezentaciju raditi sa Bojanom Popović i Majom Savić. Kaže da je Savez napravio pravi potez.

– Svi znaju moje mišljenje o Bojani Popović. Kada sam se vratila u Francusku pričala sam da je njena najveća zasluga za plasman na OI, ne umanjujući ono što je Kim Rasmusen uradio. Bojana nas najbolje poznaje i vjerujemo joj. Sjećam se situacije iz drugog poluvremena protiv Norveške, kada sam šutirala iz pasivnog napada, a sekund, dva prije čula njene riječi: ,,Šutni dalji, čeka te u kratki!“ Poslušala sam je i zabila golčinu. Presrećna što imam šansu da i dalje sarađujem sa njom i Majom koja je bila moj trener u mlađim kategorijama. Maja je preporodila generaciju 96/97. Zato je ovo i njen uspjeh. Nijesam sigurna u broju, ali osam ili devet rukometašica iz ove generacije ušlo je u prvi tim Budućnosti. U kvalifikacijama za Tokio Ema Rasmusović, Itana Grbić, Ljubica Nenezić i ja bile smo u prvoj postavi. Zaista mislim da je napravljena prava stvar sa Bojanom i vjerujem da ćemo zajedno ostvariti snove”, jasna je Jauković, piše Pobjeda