Tog 14. jula 2019. godine, svijet je ponovo morao da mu se pokori.
/piše: Nebojša Marković/
Prošlo je tačno godinu dana otkada je Novak Đoković bio na ivici ponora. Od dana kada je finale Vimbldona igrao na (najviše) 70% svojih mogućnosti. Otkako je Rodžer Federer imao dvije vezane meč lopte za osvajanje Vimbldona.
Na kraju je istorijsko finale pripalo svjetskom broju jedan, čoveku koji je tokom 2010-ih vladao superiornije nego Švajcarac tokom 2000-ih.
Bio je to spektakl na drugačiji način. Nije meč bio toliko iznurujuć kao onih pet sati i 53 minuta u finalu Australijan opena 2012. godine, niti je nivo tenisa bio kao u finalu Vimbldona 2014. godine. Ali je bio nevjerovatan u svakom smislu te riječi.
Rodžer Federer je osvojio više poena i gemova, servirao "kao blesav", mučio Đokovića od početka meča pa sve do 25. gema petog seta, pet sati kasnije. Ali nije uspio.
Novak Đoković je osvojio peti Vimbldon, osvojivši sva tri seta u tom finalu kroz taj-brejk, pritom ne napravivši nijednu neiznuđenu grešku u tim odlučujućim gemovima.
Prvi put smo gledali taj-brejk u petom setu na Vimbldonu, ali smo treći put vidjeli kako Đoković pobjeđuje Federera kada mora da spasava dvije meč lopte.
I da - nemojmo zaboraviti gospođu u bijeloj košulji koju smo vidjeli u samo jednom kadru tokom čitavog finala. Videli i dobro je zapamtili. Pojavila se poslije četiri sat i 11 minuta tenisa, kada se Federer spremao na odlučujući servis.
Njen podignuti kažiprst postao je simbol finala Vimbldona 2019. godine. Pokazatelj da nema nijednog tenisera koji je siguran pred Đokovićem sve dok ne osvoji i posljednji poen.
Đoković je izdržao nalet Federera u petom setu, uspio da se vrati i izjednači na 8:8, kasnije dobije set 13:12 i šmekerski pojede još malo trave.
Prepune tribine Centralnog terena čitavo finale priželjkivale su samo jedan rezultat, ali su zbog onog drugog, manje popularnog, morale da aplaudiraju najboljem.