Viđenje iz Hrvatske kolege Gojka Drljače na ceo metež oko turnira Novaka Đokovića u Zadru i onome što je usledilo. "Umesto da pristojno zahvalimo čoveku, razni moralni autoriteti počeli su da traže Đokovićevu odgovornost", piše on.
Da li se najbolji teniser sveta Novak Đoković "preigrao" organizacijom teniskog turnira u Beogradu, a isti je imao nameru da održi i u Zadru, Sarajevu i u Banjaluci? Još nestabilno, rovito stanje u vezi sa epidemijom korona virusa, obilo mu se o glavu i sada ga napadaju i znani i neznani, i kolege i bivše kolege, mediji sa Zapada...
Ima i onih koji su stali uz Novaka i poručili: "ostavite čoveka na miru".
Sličan glas stiže danas iz Hrvatske. Kolumnista zagrebačkog "Jutarnjeg lista" Gojko Drljača u autorskom tekstu "Slučaj Đoković ili dvostruki standardi: Širi se atmosfera straha i to samo na našu štetu", osvrnuo se na napade na srpskog tenisera iz Hrvatske, primetivši da je na delu "licemerno moralisanje koje jedino doprinosi dizanju panike", a osvrnuo se i na "zaključavanje", odnosno karantin ili izolaciju i izneo argumente zašto bi to bilo pogrešno.
"Najgori primer nametanja lažnih moralnih standarda jeste slučaj Đoković. Umesto da pristojno zahvalimo čoveku što je kao najveći svetski teniski as pokušao da odradi promociju Hrvatske kao destinacije za odmor uz sport, razni moralni autoritet počeli su da traže Đokovićevu odgovornost. Sa jedne strane imamo Đokovića koji je kao glavna zvezda turnira u Zadru imao peh jer je bugarski tenisač Dmitrov, osim dobre volje, sa sobom doneo i SARS-CoV-2 i zarazio još nekoliko tenisera, a sa druge razne dušebrižnike koji su Đokovića počeli da optužuju za nepostojeći krimen, izjednačavajući ga sa imbecilom. Isti takvi imbecili tih dana su hodali prepunom zagrebačkom Ikeom, gužvajući se u grupicama kupaca željnih šopinga, ili su pak otišli do Arena centra kako bi u podjednakoj gužvi odabrali sve što im treba za dobar odmor i uživanje na plaži nakon stresnog proleća s Covidom-19. Sve, naravno, bez maski, a u zatvorenom prostoru", primetio je Drljača.
On postavlja i pitanja: "po čemu su se to epidemiološki razlikovali svi oni koji su se bez maski vozili u zagrebačkom tramvaju u odnosu na slavnog srpskog tenisera osim što su verovatno bili mnogo mrzovoljniji? Zašto službeni fotoreporter teniskog turnira u Zadru misli da je on isti slučaj kao i Plenković, koji je nakratko dodirnuo Đokovića (pa ne mora u izolaciju), a fotoreporter mora jer se vozio u kombiju sa zaraženim Dmitrovom, te stoga, tobože, prokazuje nekakvu nepravdu, nekakav nejednaki tretman u odnosu na premijera?".
"Zar je moguće da su ljudi toliko needukovani? Je li dite u Zadru, koje je zaraženo jer je htelo da se druži sa teniserima, možda nešto krivo ako se usporedi sa onima koji sada zvocaju oko Đokovića, a tih dana su bistrili političke teme sedeći sa prijateljima u nekom zagrebačkom kafiću na udaljenosti od 20 do 30 centimetara? I bili zadovoljni što se druže", nastavlja hrvatski kolumnista.
Kao "najveću parodiju" celog slučaja, Gojko Drljača navodi to što su pojedini u jednom trenutku nerazumno počeli Đokovića da tretiraju kao da je "odgovorna osoba" za Covid-19, a ne sportista.
"Đoković je odjednom postao državnik, epidemiolog i matematičar u jednoj osobi koja je na temelju Gompercove funkcije trebalo da utvrdi da je prerano za turnir u Zadru. Inače, Gompercova funkcija govori da se rast na početku ubrzava, a onda u jednom trenutku staje. Upravo je to krivulja zaraze koju gledamo u većini zemalja. Kad bi se Đoković, ipak, nekim ludim slučajem bavio Gompercom, to bi značilo da bi tenisku lopticu napucavao svaki put nebu pod oblake, pa bi gledaoci pratili kako ona doseže vrhunac i lagano pada u protivnikovo polje. Bio bi to užasno dosadan i predvidljiv tenis", primećuje novinar "Jutarnjeg lista".
Pomenuo je i "dvostruke aršine", koji nisu u direktnoj vezi sa (neodigranim) turnirom u Zadru.
"Na primer, zašto se Italijanima dele vaučeri za hrvatske hotele, a Srbima i Bosancima smo požurili da zabranimo dolazak? Hoćemo li Britancima, kad im premijer Džonson uskoro dopusti putovanja, takođe reći ne, baš kao Bosancima? Nećemo. Jer Englezi imaju više novca nego Bosanci. Treba upozoriti da će britanski turisti možda navaliti kao pušteni sa lanca. Ako pogledate slike iz Britanije, na njihovim su se plažama natiskale desetine hiljada ljudi, a temperatura mora bila je 15 Celzijusovih stepeni. Jesu li i svi oni 'glupi' kao Đoković?Nisu bedaci ni Britanci ni Đoković; samo su ljudi koji žele da se opuste i zabave, baš kao i Balkanci", piše Gojko Drljača.
"NIJE OVAJ VIRUS SUPERMEN"
Osvrnuo se i na trenutnu epidemiološku situaciju u Hrvatskoj, regionu i svetu, navodeći da epidemiološke mere moraju da postoje, ali da one više ne smeju da blokiraju kompletni javni i veliki deo ekonomskog života.
"Ne sme da nam se događa da se neki fotoreporter javno čudi što mora u samoizolaciju jer se vozio u zatvorenom prostoru sa zaraženom osobom, a poznato je da se SARS-CoV-2 najviše širi bliskim kontaktom u zatvorenom prostoru. Ne skače koronavirus sa nečijeg ramena u tuđa usta, baš kao što ni ostali virusi nemaju nadnaravne sposobnosti. Da je virus u stanju skočiti sa nečijeg ramena u tuđa usta, bio bi to virus Superman u SARS-CoV-2 soju. Legenda među koronavirusima. Drugo je pitanje bi li (hrvatskom premijeru) Plenkoviću pametniji PR bio da ode u izolaciju. Ma naravno. Trebalo je to da učini i bude primer, ovako je ostao klasični balkanski političar".
Navodeći da se o virusu sada zna da se širi kapljično i da je zato najopasniji duži bliski kontakt u zatvorenim prostorima, Drljača primećuje i da se u najteže pogođenim zemljama pola smrti dogodilo u domovima za socijalnu brigu i staračkim domovima.
"Na primer, u Sjedinjenim Državama 41-52% smrti od Covida-19 dogodilo se u domovima, a u Belgiji čak 53 odsto. U Stokholmu su tri četvrtine teških ishoda povezane sa domovima. Dodatnih 10 do 30 posto smrtnih slučajeva u najviše pogođenim zemljama dogodilo se u bolnicama. Nije li iz tih podataka jasno koje sisteme treba posebno da čuvamo?", piše on i nastavlja:
"Sada kad znamo da prvi talas Covida-19 ipak nije statistički tako opasan kako se činilo dok smo pratili Vuhan i Bergamo, zapravo treba da računamo na to da je veća verovatnoća da drugi talas bude još manje opasan, možda poput virusa obične prehlade. Ne možemo biti sigurni, ali u kasnom 19. veku jedan od četiri koronavirusa (OC43) obične prehlade prešao je verovatno sa životinja na ljude te je u prvom talasu bio mnogo opasniji. Isto važi i za SARS i za MERS. Čak postoji teorija da je OC43 kriv za notornu pandemiju 1890. godine koja je pripisana virusu gripa. I ti virusi obične prehlade kasnije ostaju mmnogo opasniji za stare i bolesne, dok većina srednje dobi i mladih prolazi sa vrlo blagim simptomima. Dosadašnje istorijsko iskustvo sa koronavirusima, dakle, ne ukazuje na to da će tek drugi talas biti kataklizma. Uostalom, ovaj virus zasad ne mutira poput virusa koji izaziva grip".
Pozivajući se na najnovija istraživanja, hrvatski novinar navodi da je moguće da veliki do populacije ima prirodni imunitet na SARS-CoV-2, na šta epidemiolozi nisu računali.
"Sasvim je moguće da nas složenim imunološkim reakcijama brane naše T-stanice, što bi značilo da se postojećim PCR i testovima na antitela ne može utvrditi ukupan broj zaraženih, koji bi mogao biti daleko viši, te bi posledično stopa smrtnosti ispala još manja. Jedno od takvih istraživanja, objavljeno u vrlo uglednom naučnom časopisu 'Cell', doslovno govori da 50% ljudi ima tzv. CD4 statičnu imunost na SARS-CoV-2, a da nikad nisu bili izloženi virusu i da nisu mogli da razviju antitela. To znači kako je moguće da su zemlje koje su loše prošle u prvom talasu epidemije možda blizu imuniteta krda jer se mnogi na testiranjima nisu pokazali pozitivnim zato što su ih odbranile T-stanice. Ovo je, za sada, optimistična teorija zasnovana na istraživanjima, a kataklizmični je scenario poput horora proizašlog iz fiktivnih matematičkih modela".
"KAKO SMO ZABORAVILI NA LJUDE KOJI IMAJU RAK, KOJI SU GLADNI?"
Gojko Drljača se u autorskom tekstu izričito protivi novom "lockdown-u", odnosno zaključavanju u stanove i kuće. Jer to ima dalekosežne posledice po sve.
"Kad su padali prvi slepi lockdowni, u potpunosti se, recimo, zaboravilo da će se usporiti pregledi ljudi sa sumnjom da imaju karcinom. Karcinome je nužno dijagnostikovati što ranije. To je često pitanje života i smrti. U Britaniji procenjuju da će 7.000 ljudi umreti jer im karcinom nije dijagnostikovan na vreme. Usporene su i transplantacije. U Zagrebu se slavilo kad su ponovo pokrenute. Broj žrtava odgođenih transplantacija takođe će se na nivou EU meriti velikim brojevima. Biće teško proceniti koliko će ljudi ukupno prerano umreti od hroničnih i akutnih bolesti jer su bili uskraćeni za adekvatnu zdravstvenu negu zbog lockdowna. Milioni? Ne treba se previše iznenaditi ako za koju godinu post festum analize dođu do tako tragičnog zaključka".
Primetio je i da je izolacija dilema između života i smrti, samo se zaboravilo na sve one koji umiru uz dijagnozu koja ne glasi Covid-19, a takvih je više.
"Zaboravilo se i na stare i na mlade. Zaustavljeni su programi vakcinisanja, pa je pitanje koliko ćemo kasnije brojati žrtava među mladima. Stotine hiljada? Da li smo svesni koliko smo zakinuli decu prekidom normalnog školovanja? Dodajmo kda su Ujedinjene nacije upozorile da će se politika lockdowna posebno dramatično odraziti na porast broja smrti u nerazvijenim zemljama, ali nekako je na ovoj planeti normalno da u svetu svake godine oko 1,5 miliiona većinom mladih ljudi umire od tuberkuloze, ali paničarimo oko virusa SARS-CoV-2. Prestalo je da nas zanima i to što oko 1,1 milijarda ljudi živi sa pretnjom gladi. Koga briga za nerazvijene zemlje ako se u bogatima političari osećaju ugroženim?".
"KOLIKO JE NAS KORONADŽANKIJA?"
Gojko Drljača zaključuje ovo:
"Neverovatno je kako se mnogo ljudi upecalo na čudno utopijsko društvo lockdowna, puno fobija, manipulacija i autoritarne kontrole, kao da je to lakše rešenje, umesto da smo racionalno pristupili rizicima. Zastrašivanje i javno histerisanje mnogima je postalo poput hobija. Možda čak poput zavisnosti. Koliko je među nama koronadžankija zavisnih o dnevnoj dozi plašenja? Koliko je takvih među znanstvenicima? Objavljene su hrpe istraživanja utemeljenih na matematičkim modelima koji su doslovno izmišljeni, a ukazivali su na to da ćemo mrtve brojati u milionima. I nikom ništa. Koliko je onih koji se za vreme pandemije osećaju važniji, pa sjesno mute vodu jer su bolje pozicionirani? Ako se masovnim i agresivnim testiranjem, praćenjem kontakata i jednostavnim merama zaštite možemo braniti od Covida-19, hajdemo to jednostavno da činimo. Nije li čovečanstvo davno naučilo što sve proizlazi iz atmosfere zastrašivanja i hajki? U osnovi, treba da nosimo maske u zatvorenim prostorima, i to zbog toga kako bismo štitili druge ako smo kojim slučajem zaraženi, a to ne znamo. Je l' to toliko teško? Jeste, bićemo uskraćeni za puni doživljaj sjeta u kojem se orijentišemo tako što čitamo ljudska lica, emocije. Ljudi instinktivno ne vole brnjice, baš kao ni psi. Koje živo biće sa nosom i ustima želi nešto navući preko tih otvora na telu? Ali, maske su, barem uz visoke stope rasta broja novozaraženih, racionalan izbor".