Prvi reket svijeta danas slavi 33. rođendan.
Novak Đoković ponovo svoj rođendan dočekuje kao najbolji teniser svijeta. I nije mu prvi put.
Na terenu ga nismo gledali već duže vrijeme, još otkako je sezonu počeo sa 18 uzastopnih pobjeda i tri važne titule.
Djeluje to baš davno, sa ove tačke gledišta, a nije zgoreg podsjetiti se. I onog ludila u Sidneju i titule ATP kupa. I onih sumnji iz finala Australijan opena protiv Dominika Tima. Pa i onih nadanja Gaela Monfisa da neće imati skor 0-17 protiv Srbina.
Zato smo riješili, da se umjesto rođendanske čestitke za Novaka, simbolično, podsjetimo 33 razloga zbog kojih je Đoković najbolji teniser svih vremena.
1. Zato što je svojio 4 gren slema u nizu
Novak Đoković je jedini teniser u open eri koji je osvojio sva četiri gren slema u nizu na tri različite podloge. Učinio je nešto što niko drugi nije u 52 godine dugoj istoriji moderne ere tenisa. Zapravo, kada malo razmislite, skandalozno je koliko strani mediji često "zaboravljaju" ovaj podatak kada debatuju o najvećem ikada.
U trenutku kada je osvojio Rolan Garos 2016, Đoković je osim četiri gren slema u svom vlasništvu držao i Završni masters.
2. Zato što ima pozitivan skor sa Nadalom i Federerom
Đoković je protiv Nadala igrao 55 puta i ima učinak od 29 pobjeda i 26 poraza. Protiv Federera je taj odnos +4 u Novakovu korist, pošto je u 50 mečeva upisao 27 pobjeda uz 23 trijumfa Švajcarca.
3. Zato što je 2015. ostvario najbolju sezonu u istoriji tenisa
Ova Novakova godina zaslužuje da se oslovljava kao Sezona. Ta sezona. Đoković je učestvovao na 16 turnira i na 15 je stigao do finala. Od 15 finala, četiri su bila na svim slemovima u sezoni, a igrao je i u osam od devet Masters 1000 finala (u Madridu nije, ali tamo nije ni učestvovao).
Kada se sve sabere i oduzme, Đoković je osvojio tri gren slema (Australija, Vimbldon i SAD), rekordnih šest Masters 1000 turnira - Indijan Vels, Majami, Monte Karlo, Rim, Šangaj i Pariz, pridodao im je Završni masters u Londonu i turnir iz serije 500 u Pekingu.
Igrao je u finalima Rolan Garosa (poraz, Nadal), Dubaija (poraz, Federer), Montrealu (poraz, Marej) i Sinsinatiju (poraz, Federer). Jedini turnir na kojem je ispao pre finala bio je prvi u sezoni - u Dohi (serija 250).
Ostvario je 82 pobede uz tek šest poraza i zaradio nešto više od 21.000.000 dolara od turnirskih nagrada.
4. Zato što je savladao Federera i Nadala na sva 4 gren slema
I to je nešto što nijedan od preostale dvojice igrača iz "velike trojke" nije ostvario. Đoković je trijumfovao protiv Nadala i Federera bar po jednom na svakom slemu, Nadal nije savladao Đokovića u Australiji, a na US openu se Španac i Švajcarac nijednom nisu ni sastali.
5. Zato što je bio nepobijeđen punih 6 meseci, upisavši 43 uzastopne pobede
Niz od 43 uzastopne pobjede počeo je 3. decembra 2010. godine i trajao je do 22. maja 2011. i Novakovog 24. rođendana. Prošlo je punih devet otkako se završio jedan od najdužih nizova jednog tenisera bez poraza i u međuvremenu niko se nije ni približio tom nevjerovatnom uspjehu.
Iako je učinio nešto o čemu svaki drugi teniser i dalje samo sanja, ovo čak nije bila ni najbolja sezona u karijeri Novaka Đokovića...
6. Zato što je šest puta pobijedio Nadala na šljaci BEZ izgubljenog seta
Kada kažete "šljaka", Rafael Nadal je sinonim sa svojih 12 gren slem trofeja osvojenih na Rolan Garosu. Ipak, Đoković je rekorder po broju pobjeda protiv "kralja šljake", a da ne izgubi nijedan set. Štaviše, od sedam pobeda koje je Đoković ostvario nad Špancem na zemljanoj podlozi, čak šest je ostvario bez izgubljenog seta.
7. Zato što je Nadala pobijedio u 7 uzastopnih finala tokom 2011. i 2012. godine
Svi se dobro sjećamo kako je to izgledalo. Indijan Vels, Majami, Madrid, Rim, Vimbldon, US open 2011. godine i onda Australijan open 2012. godine u najdužem gren slem finalu svih vremena.
8. Zato što je Australijan open osvajao osam puta
Đoković je učestvovao 16 puta na tom turniru i polovinu učešća je završavao tako što je podizao pehar 14. dana nadmetanja. Nikada nije izgubio u finalu ili polufinalu prvog gren slema u sezoni, ostvarivši time skor 16:0 u tim mečevima. Do rekordnih osam trofeja stizao je pobjedama u finalima protiv Žoa Vilfrida Conge, Endija Mareja, Rafaela Nadala i Dominika Tima.
9. Zato što je osvojio svih devet Masters turnira i Završni masters
Takozvani "Zlatni Masters" dobio je ovo pomalo čudno ime jednog ljetnjeg dana 2018. godine, kada je Đoković napokon osvojio Sinsinati. Niko do tada nije uspio da ostvari taj nevjerovatan uspjeh, pa je Đoković naterao ljubitelje tenisa da nadenu ime tom podvigu. I još ćemo čekati dok neko to ostvari... Takođe, jedini je teniser koji je na osam od devet Mastersa osvajao dva ili više trofeja i jedini koji ima tri ili više titule na sedam od devet turnira.
Uz pet titula na Završnom mastersu, Đoković u svojoj kolekciji ima baš sve.
10. Zato što je 2006. sačuvao reprezentaciju u Evroafričkoj zoni Dejvis kupa, a već 2010. postao prvak sveta
Bio je to meč protiv Velike Britanije kada je mladi Novak savladao Grega Rusedskog za opstanak Srbije i Crne Gore u Evroafričkoj zoni Dejvis kupa. Četiri i po godine kasnije, Srbija je podigla famoznu "salataru" u Beogradskoj areni, a Đoković je u toj sezoni u svakom singl meču ostvario pobjedu.
11. Zato što je tri puta pobedio Federera nakon što je spasavao dvije meč lopte
Prvi put, u polufinalu US opena 2010. je to činio u svom servis gemu protiv Federera. Naredne godine u istoj fazi turnira, Đoković je otišao dalje pa je dve meč lopte spasao na servis Švajcarca. Federer je posle meča legendarni forhend viner iz riterna okarakterisao kao "slučajan", ali slučajnosti nimalo nije bilo kada je Đoković spasao dvije meč lopte u finalu Vimbldona 2019.
Đoković je ponovo uspio, ovoga puta uradivši nešto što niko nije od finala Vimbldona iz 1948. godine...
12. Zato što je savladao Rafaela Nadala bez izgubljenog seta na svim najvećim turnirima na šljaci
Pomenuli smo šest pobjeda na šljaci bez izgubljenog seta, a tih šest pobjeda (uz onu sedmu kada je slavio 2:1 u setovima) rasporedio je na četiri najveća turnira. U Monte Karlu je bio bolji 2013. i 2015, u Madridu i Rimu je "vezao" pobjede u finalima 2011, da bi ponovo slavio i 2016. u Rimu.
Na kraju, stigao je i Rolan Garos 2016. i maksimalna pobeda 3:0 u četvrtfinalu, kada je Đoković postao tek drugi čovjek koji je Nadala savladao na pariskoj šljaci.
13. Zato što je 2011. godine osvojio čak 13 setova rezultatom 6-0
I po tome je Đoković postavio rekord. Ređali su se "krompiri" te godine kao od šale. Recimo, na Mastersu u Indijan Velsu, Đoković je prva tri meča na turniru počinjao tako što bi prvi set osvajao "sa nulom", jednom čak to učinivši i protiv Viktora Troickog.
14. Zato što je dva puta osvajao gren slemove na kojima se suočavao sa meč loptama
To su upravo poslednja dva puta kada je spasavao meč lopte protiv Federera. Posle polufinala u Njujorku 2011. savladao je i Nadala u finalu, dok je na Vimbldonu 2019. u pitanju bio finalni meč.
Naravno, Novak je jedini igrač u open eri koji je dva puta na taj način osvajao slem.
15. Zato što je Nadala u finalu Australijan opena 2019. pobedio dopustivši mu samo osam gemova
Nadal je čitav turnir igrao na izvanrednom nivou, ostvario je šest pobjeda u furioznom stilu i svi su priželjkivali reprizu iz 2012. Kako su se samo prevarili... 6:3, 6:2, 6:3!
16. Zato što je postavio apsolutni rekord po broju ATP bodova
Bilo je to nakon osvajanja Rolan Garosa, kada je Đoković stigao do 16.950 bodova! U tom trenutku je "držao" sva četiri gren slema - samo ta turnira su mu donijela 8.000 bodova, dok je na ATP listi tog 7. juna 2016. drugoplasirani Endi Marej imao 8.915 bodova.
Toliko je Đoković dominantan bio da su Marej i trećeplasirani Federer zajedno imali 15.570 bodova!
17. Zato što je imao 38 uzastopnih pobjeda u dvorani
Taj niz mu je donio tri titule na Završnom mastersu u Londonu i dvije Masters 1000 titule iz pariskog "Bersija". U niz su uračunati i trijumfi u Dejvis kupu, ali ni dvije pobjede u finalu protiv Češke 2013. nisu bile dovoljne da Srbija ponovo podigne trofej.
Trajao je od Mastersa u Parizu 2012. do Završnog mastersa u Londonu 2015.
18. Zato što samo protiv Nadala, Federera i Mareja ima 81 pobjedu u karijeri
Pomenuli smo 29 pobeda protiv Nadala i još 27 protiv Federera, a ako pridodamo i člana nekadašnje, sada nepostojeće "velike četvorke", Đoković ima još 25 pobjeda.
19. Zato što u poslednjoj deceniji protiv top ten igrača ima daleko najbolji odnos pobjeda i poraza
Đoković je u svojoj generaciji tenisera daleko najbolji igrač po pitanju pobjeda nad igračima iz "top tena". Ostvario je 76.41% pobjeda kada je igrao protiv 10 najboljih igrača sveta od početka 2010. godine, a koliko je to odličan učinak govori da je drugoplasirani Nadal u istom periodu za 10% lošiji.
20. Zato što je sa 20 godina na istom turniru pobijedio tri najbolja igrača svijeta
Bilo je to leto 2007. kada je Đoković ostvario nešto što niko nije uspio od 1994. godine. U četvrtfinalu je pobijedio trećeg igrača svijeta Endija Rodika, u polufinalu drugog tenisera svijeta Nadala i potom u finalu prvoplasiranog na ATP listi, Federera.
Posle tog trijumfa u finalu stigla je i ona čuvena greška organizatora kada su Đokovića prozvali Hrvatom, ali je Novak tada šmekerski reagovao...
21. Zato što je sa Srbijom osvojio prvi ATP kup
Novo takmičenje ATP-a je bilo veliki uspjeh za samu organizaciju, a Srbija je na krilima Đokovića, ali i Dušana Lajovića i Viktora Troickog, stigla do inauguracionog trofeja pred "domaćom" publikom u Sidneju.
22. Zato što je 15 puta pobijedio kada je spasavao meč lopte
Svi smo zapamtili tri meča protiv Federera kada je to uspio, ali bili su tu i mečevi protiv Conge na Rolan Garosu, protiv Mareja u Šangaju, Del Potra u Rimu, kao i ove godine protiv Monfisa u Dubaiju.
Đoković je i u ovoj kategoriji daleko najbolji jer je samo tri puta gubio meč kada je imao meč lopte - Nadal je imao osam takvih poraza, a Federer čak 22.
23. Zato što je tri godine u nizu osvajao "duplu krunu" američke turneje
Prvi igrač koji je uspio da osvoji takozvani "Sunshine Double" - titule u Indijan Velsu i Majamiju u istoj sezoni - bio je Džim Kurijer 1991. godine, ali jedino je Đoković to ostvario četiri puta, po čemu je ispred Federera.
Ipak, Đoković je ostvario i "het-trik", osvajavši i Indijan Vels i Majami 2014, 2015. i 2016. godine, uz isti uspeh 2011. godine.
24. Zato što je prvi teniser koji je probio granicu od 100.000.000 dolara zarađenih na ATP turu od nagrada turnira
Samo 2015. je osvojio nešto više od 21.000.000 dolara, a do sada je u svojoj karijeri inkasirao 143.631.560 dolara.
25. Zato što je prošlo 8 godina otkako je poslednji put izgubio od Federera na gren slemu
Bilo je to na Vimbldonu 2012. godine, kada je u polufinalu Švajcarac bio uspješniji. Kako se Vimbldon ove godine neće ni igrati, od tada je prošlo punih osam godina, a u međuvremenu su odigrali šest mečeva. Đoković je slavio u svih šest - četiri finala i dva polufinala, osvojivši svih šest gren slemova.
26. Zato što je pobijedio iako je imao 100 neiznuđenih grešaka
Rezultat je bio 6:3, 6:7 (1), 6:4, 4:6, 6:3, trajao je četiri sata i 32 minuta. Žil Simon, ipak, nije uspio ni uz pomoć tačno 100 neiznuđenih grešaka Srbina. Bio je to zapanjujuće frustrirajuć meč, ali je Đoković preživeo i te 2015. na kraju podigao pehar Australijan opena.
27. Zato što mu nismo zaboravili sve one imitacije
Kada se momak od 20 godina pojavio sa svojim imitacijama Rafaela Nadala, Marije Šarapove i drugih, Đoković je postao "Džoker", potpuni hit u svjetskom tenisu. Jasno je, kasnije je morao da se "primiri", da više pazi na imidž i postane umjereniji... Ali nije da smo zaboravili te sjajne momente.
28. Zato što je na svakom gren slemu igrao u tri uzastopna finala
I u tome je uspio samo on, otkako su gren slemovi ustanovljeni 1877. godine. U Melburnu je to uspio od 2011. do 2013. godine, na Rolan Garosu od 2014. do 2016, na Vimbldonu od 2013. do 2015. i na US openu čak četiri puta zaredom - od 2010. do 2013. godine.
29. Zato što pobjeđuje najveće rivale i kada cio stadion nesportski navija protiv njega
Nije se dešavalo jednom i nije Đoković uspevao da prebrodi sve to samo jednom. Bila su tu finala protiv Federera na US openu i Vimbldonu koja se posebno ističu, ali Novak je pokazao mentalnu snagu kakva se još uvijek prepričava.
Stranim novinarima je i te kako zanimljivo da čuju kako to Đoković uspjeva da "čuje" da navijači njega bodre iako zdušno navijaju za rivala. Prešao je put od momka kojeg je zaista moguće "slomiti" kakav je bio na početku karijere, do mentalne gromade koju ništa ne može da izbaci iz takta.
30. Zato što je ostvario 30 uzastopnih gren slem pobjeda
Rodžer Federer je stizao nekoliko puta do 27 uzastopnih pobjeda na gren slemu, ali uvijek mu je nedostajala da jedna da bi stigao do četiri uzastopna trofeja na najvećim turnirima. Ali Đoković je to uspio. Niz je započeo na Vimbldonu 2015. godine, osvojio je taj i naredna tri turnira, a onda je upisao još dvije pobjede na Vimbldonu 2016.
Uslijedio je poraz od Sema Kverija i postepeni pad ka konačnoj krizi koja je došla 2017. i 2018. godine. Međutim, Đokovićevih 30 pobjeda na slemovima ostaje rekord za prepričavanje.
Takođe, ako uračunamo prva dva gren slema 2015. godine, Đoković je do Vimbldona 2016. na šest slemova imao skor 41:1 uz pet osvojenih trofeja i jedini poraz u finalu Rolan Garosa od Stena Vavrinke.
31. Zato što je četiri puta bio proglašen za najboljeg sportistu svijeta
Četiri puta je Đoković dobijao Laureus nagradu za najboljeg sportistu svijeta godine - 2012, 2015, 2016. i 2019. godine. Uostalom, pobijedio je svaki put kada je i bio nominovan.
Istina, jedino mu još Federer "bježi" sa pet ovakvih nagrada, ali i to se može sustići. Ako situacija u svijetu tenisa dopusti, možda već uspije u tome do narednog rođendana...
32. Zato što je napravio veliki "kambek"
Povratak iz 2018. upotpunio je i "zaokružio" Đokovićevu karijeru. I to je uspio - kada je bio otpisan, kada je sumnjao i razmišljao da ostavi reket na neko vrijeme, vratio se i ponovo zavladao teniskim svijetom.
33. Zato što je osnovao fondaciju "Novak Đoković" koja humanitarnim radom pomaže djecu Srbije
Na kraju svega, kad se podvuče crta - ovo i jeste najvažnije. Nijedan broj osvojenih gren slemova, ništa što se pročitali u redovima iznad, ne može da se mjeri sa onim što je Đoković ostvario i što ostvaruje kroz svoju fondaciju.
Pa neka je srećan, majstore!