3 scenarija za Tokio 2020: Najskuplja odluka u istoriji sporta!

Američki "Discovery" kupio je 2014. godine 51 odsto akcija mreže "Eurosport", a tokom naredne postao formalno vlasnik najgledanije evropske sportske televizije što je bio samo uvod za najvredniji ugovor u istoriji Međunarodnog olimpijskog komiteta.

MOK je u junu 2015. prodao prava prenosa olimpijskog programa za Evropu bez Rusije u vrijednosti od 1,3 milijarde eura za period do 2024. godine.

Drugim riječima, "Eurosport" je toliko platio za ekskluzivnost u prenosima pet turnira, tri letnja i dva zimska: Rio 2016, Pjongčang 2018, Tokio 2020, Peking 2022, Pariz 2024.

DOK SE KORONA "KUVALA" NA RIBLJOJ PIJACI...

Uporedo sa ovim pregovorima, japanska vlada radila je na korekciji i smanjenju uveliko enormnih troškova izgradnje infrastrukture i neposredne organizacije Letnjih olimpijskih igara, koje bi 24. jula ove godine trebalo svečano da budu otvorene u Tokiju.

Deset dana prije isteka 2019. godine, otprilike u vrijeme kada je zloslutni virus sa riblje pijace u Vuhanu krenuo na put oko svijeta, objavljeno je da bi troškovi do završetka Igara u Tokiju mogli da narastu na 26 milijardi eura.

U ovim ciframa nalaze se i razlozi zbog kojih je MOK, umjesto odluke o odlaganju najvažnijeg turnira na svijetu u najvećem gradu na svijetu, donio onu o prolongiranju odluke za još četiri nedelje.

Ovaj potez bio je inicijalna kapisla za zvaničan početak bojkota Olimpijskih igara 2020, čega su se japanski političari pribojavali pripremajući govore za neprestane konferencije za medije i obraćanja javnosti. Svjesni pozicije u kojoj se nalaze, bez obzira na to što je Japan jedna od zemalja sa - za sada - najmanje preminulih od koronavirusa po glavi stanovnika, domaćini su u međuvremenu promijenili retoriku i počeli da šalju drugačije poruke u svijet.

Vremenom, "Igre neće biti pomjerene" postalo je "Igre neće biti otkazane".

Tu konstrukciju upotrebio je šef olimpijskog tima japana, Joširo Mori, komentarišući potez MOK-a da samom sebi ponudi još mjesec dana "fore" do vjerovatno najteže odluke od osnivanja.

Mori je napomenuo da organizatori već razmatraju brojne opcije u slučaju da plamen ne bude upaljen 24. jula ove godine na "Olimpijskom stadionu" u Tokiju, ali je više puta ponovio da će Igre biti održane i da će Japan biti domaćin.

Pod pretpostavkom da Australijanci nisu slučajno poručili svom timu da se priprema za 2021. godinu, donosimo vam tri moguća scenarija u slučaju sve izvjesnijeg odlaganja početka Igara XXXII Olimpijade.

Prvi scenario: Jesen 2020.

Prema prvom scenariju, Igre bi na kraju mogle da budu održane prije isteka 32. Olimpijade, ukoliko bi se vlada Japana, MOK i nacionalni olimpijski komiteti složili oko pomjeranja turnira za poznu jesen.

To bi, sada je već jasno, dovelo do haosa u kalendarima 33 olimpijska sporta za sezonu 2020/21, ali bi sportisti dobili priliku da se bore za najprestižnije medalje u olimpijskoj godini.

Drugi scenario: Ljeto 2021.

Ovo je trenutno, sudeći prema reakcijama olimpijskih timova Kanade i Australije, najvjerovatniji scenario za koji se u međuvremenu odlučila UEFA pomerajući EURO 2020 za naredno ljeto.

Prema njemu, Igre bi bile održane na istom mjestu u, otprilike, isto vrijeme.

Šta ne bi bilo isto? Godine i periodi karijera preko 11.000 olimpijaca iz 200 zemalja svijeta.

Treći scenario: Leto 2022.

Prema trećem scenariju koji su pripremili u MOK-u, Tokio bi morao da sačeka na otvaranje još dvije godine, ali bi one na kraju bile održane.

Ta 2022. ostala bi upamćena kao godina u kojoj su održane i Letnje i Zimske olimpijske igre - obje na Dalekom Istoku.

I one bi bile održane sredinom ljeta, mada će do tada ozbiljan broj današnjih olimpijaca na vrhuncu forme postati takmičari sa još dvije godine "staža" na sportskim borilištima.

Ako je neizvjesno kada će biti održane, izvjesno je da hoće.

"Otkazivanje Igara nije uopšte u agendi", podsjetio je juče prvi čovjek Međunarodnog olimpijskog komiteta Tomas Bah.