MONDO je borbu bodovao 117:111 u korist Entonija Džošue. Evo raporta.
Nije bilo glamurozno, ali je bilo efikasno – Džošua spasao karijeru i ponovo postao šampion!
Poslije prve borbe, razočarani Entoni Džošua govorio je:
"Bilo je teško. Morao sam da pogledam u oči svoje prijatelje, morao sam ponovo da uđem u svoju halu i pogledam svoju trening ekipu. Nije bilo lako".
I nije.
Posle šokantnog poraza u junu, Entoni Džošua nadboksovao je šampiona Endija Ruiza, pobijedio ga na poene jednoglasnom odlukom sudija i povratio titule u WBA, WBO, IBF i manje cenjenoj IBO verziji.
Sada ne samo može opet da pogleda svakoga u oči, već možemo reći da je i spasao karijeru.
Rezultati su bili dva puta 118:110 i jednom 119:109.
MONDO je borbu bodovao 117:111.
Džošua (23-1-0, 21 nokauta) pobijedio je na poene Ruiza (34-2-0, 22 nokauta) tako što je boksovao, držao se na distanci, koristio svoje duže ruke i sigurno pobijedio harizmatičnog, ali nižeg i manje vještog boksera Ruiza.
Džošua je bio mudar i pametan, nije se upuštao u razmjene i tuču, „progutao“ je svoju sujetu i pokazao da je naučio lekciju od juna. Do tada je bio veći, jači i brži i samo je nokautirao protivnike, ne shvatajući da i manji i debeli ljudi mogu da imaju brže ruke i da te nokautiraju, kako je bilo u junu.
Sada je Džošua "kanalisao" braću Kličko i sigurno, sa distance, strpljivo skupljao poene i osvajao runde za sigurni trijumf.
Džošua se našao u za njega nepoznatom položaju, pošto je u ring ušao kao prvi. Kako smo i govorili, on prije šest mjeseci ne samo da je izgubio pojaseve, nego je bio i prebijen, izgubio je dio dostojanstva i sada se borio i za čast i za pravo da ostane i dalje u vrhu teškaškog boksa.
Mnogi su prije meča ovaj duel viđali kao 50:50, ali posle mjerenja, u kojem je Ruiz bio znatno teži nego prije šest mjeseci, Džošua je opet postao favorit kod onih koji određuju kvote. Amerikanac meksičkog porijekla je taj u koga svi i dalje sumnjaju, ali on je danas ušao u ring kao šampion.
Nakon intoniranja britanske himne za Džošuu, intonirana je prvo američka za Ruiza, a onda je a kapela otpjevana i meksička. Nju je sa tribina pjevao i trenutno najveća zvijezda boksa i najbolji borac trenutno, Saul „Kanelo“ Alvarez, koji je došao da podrži Ruiza. U publici je bilo mnogo meksičkih zastava.
Džošua je počeo vrlo oprezno, bez potcjenjivanja, a na licu je mogla da mu se vidi ozbiljnost. Ruiz, niži i deblji od dvojice, ponovo je krenuo napred, ali Britanac je bio prilično disciplinovan i već u prvoj rundi je desnim krošeom uspio da otvori arkadu Ruiza.
To nije omelo Amerikanca, koji jeste diktirao tempo, ali je u početku bio nadboksovan. Ipak, pokazalo se već u drugoj rundi da će Ruiz i te kako kazniti svako opuštanje: čim je Džošua u jednom trenutku podigao malo bradu „popio“ je dvije prednje. Šampion je tada pokazao da ima brže ruke od izazivača večeras, štaviše i dalje jako iznenađujuće brze ruke za tako velikog čovjeka.
No, cijela priča prve polovine borbe svodila se na istu stvar: disciplinovani Džošua je bolje boksovao, držao je distancu, koristio je svoje duže ruke, nije ulazio u razmjene, dok je Ruiz pokušavao nekako da „uđe“ unutra, ali je to bilo jako teško bez prednjih direkta.
Bilo je tada jasno da će ako se nešto ne promijeni, tako ostati do kraja, jer je Džošua naizgled dobio bar pet od prvih šest rundi, a možda i svih šest. Ruiz je imao posjekotinu i modrice po licu, jasno je bilo da tako ne može ništa da uradi i posle toga je jedino pitanje bilo da li će se Britanac okuražiti i probati da bude atraktivan i da se malo otvori.
Nagovještaj toga videli smo u osmoj rundi, kada je Džošua probao da uđe u razmjenu i jako brzo je ponovo naučio tešku lekciju: to što je neko deblji, ne znači da je sporiji, jer je Ruiz imao nekoliko sjajnih udaraca i natjerao Džošuu da se vrati na "bicikl".
Britanac posle toga nije rizikovao, kretao se, držao je distancu i mirno je priveo meč kraju, za veliko olakšanje i veliku radost. Svaka čast, sada samo ostaje da se bori i sa Diontejom Vajlderom i Tajsonom Fjurijem, jer u istoriju sigurno neće ući ako nastavi da ih izbjegava.
U uvodnim borbama smo vidjeli svašta. Majkl Hanter i Aleksandar Povetkin odboksovali su zabavnu borbu, koja je i u ringu bila zanimljiva kao i "na papiru". Videli smo svašta lepo, ali nismo dobili pobjednika, jer je meč posle 12 rundi završen neriješeno. Rezultati su bili 115:113 Povetkin, 115:114 Hanter i 114:114, što je donijelo meč bez pobjednika i što je i fer.
Dilijan Vajt je uspio da zadrži svoje mesto među glavnim izazivačima među teškašima, pošto je nekako uspio da pobijedi poljskog giganta Marijusa Vaha na poene u 10 rundi. Rezultati su bili 98:93 i dva puta 97:93 za Vajta, koji je posle nekoliko mjeseci testiranja uspio pred ovaj meč da dobije odobrenje antidoping komisije da učestvuje.
On je bio van ringa mjesecima i to se videlo, a slabiji nastup se može donekle opravdati i time što je u ovaj program „uletio“ prije tri nedelje. Osim toga, 40-godišnji Vah je čak 15 centimetara viši od njega (193 cm naspram 208 cm) i zato je bilo još teže.
Prije toga je hrvatska nada i "bronzani" iz Rija Filip Hrgović u trećoj rundi je nokautirao Erika Molinu.