Kraj jedne od najvećih karijera u svijetu vaterpola! Ratko Rudić je rekao zbogom, vodio je svoj posljednji meč.
Dok se u Srbiji još uvijek slavi treće uzastopno olimpijsko zlato u vaterpolu, Hrvati su napravili spektakl na Korčuli! Igrala je selekcija Hrvatske koja je u Londonu 2012. uzela zlato sa timom svijeta i na kraju je bilo 13:13. Igrali su Pavić, Burić, Bošković, Dobud, Joković, Buljubašić, Muslim, Bušlje, Sukno, Barač, Hinić, Obradović i Vićan protiv najboljih vaterpolista te generacije iz Srbije, Crne Gore, Italije, Španije, Mađarske i Grčke, a tim je sa klupe vodio Igor Milanović. Razlog meča? Oproštaj velikog Ratka Rudića!
Nekadašnji vaterpolista i jedan od najvećih vaterpolo trenera u istoriji je ovim duelom rekao zbogom vaterpolu. Sada je trenirao tim Hrvatske, a pune četiri godine se čekalo na ovo. On je još u martu 2020. godine sa 71 godinom rekao da je dosta, ali tek je sada uspio da organizuje dostojan oproštaj.
Veliki dio svoje karijere Rudić je proveo u Beogradu, kako na čelu selekcije Jugoslavije, tako i kao igrač, trener mlađih kategorija i kasnije u nekoliko navrata trener prvog tima VK Partizan. A njegova karijera je zaista teško ponovljiva!
Ratko Rudić je rođen 7. juna 1948. godine i to u Beogradu.
Njegov otac Jakov je bio oficir u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i živio je dvije godine u Beogradu po rođenju sina zajedno sa suprugom Zoricom. Zatim se porodica zbog njegovih premještaja selila u Rijeku, Zadar, Split i Zagreb, a Ratko se u vaterpolo zaljubio kada je zaigrao za Jedinstvo iz Zadra.
Prvi meč u seniorima odigrao je za Jadran iz Splita protiv Mladosti kada je imao samo 15 godina 1963. godine. Iako je htio da studira slikarstvo upisao je arhitekturu u Zagrebu, ali je zapravo završio DIF u Beogradu pošto je 1971. godine prešao u VK Partizan kao veliko pojačanje. Tada je Partizan doveo nekoliko najboljih igrača iz Hrvatske i ovaj tim je osvojio osam šampionata Jugoslavije, šest kupova i dvije Lige šampiona 1974. i 1975. godine.
Što se tiče reprezentacije Rudić je završio karijeru sa 297 nastupa za Jugoslaviju, a osvojio je dva zlata i srebro na Mediteranskim igrama, srebro i dvije bronze na prvenstvima Evrope, bronzu na Prvenstvu svijeta 1973. godine kao i srebro na Olimpijskim igrama 1980. godine. Imao je veliki peh jer se neposredno pred Olimpijske igre 1968. godine povrijedio i nije otišao na turnir na kome je jugoslovenski tim uzeo zlato. A onda je došla trenerska karijera zbog koje je dobio nadimak - Tiranin!
STVORIO DVIJE VELESILE POSLIJE PARTIZANA!
Tokom trenerske karijere bio je selektor Jugoslavije, Italije, SAD, Hrvatske i Brazila, a počeo je kao trener juniora Partizana još dok je igrao. Vodio ih je do 1983. godine, a onda je preuzeo juniorsku selekciju Jugoslavije i tu je uspio da sa generacijom u kojoj su bili Igor Milanović, Dubravko Šimenc i Perica Bukvić stvori zlatni tim jugoslovenskog vaterpola. Zbog nevjerovatne količine rada koju je zahtijevao, striktne discipline i surovih treninga upravo su ga oni prozvali "Tiranin".
Kada je sa juniorima uzeo nekoliko medalja, 1984. je preuzeo A tim Jugoslavije osvojivši dva uzastopna zlata na Olimpijskim igrama, zlato na Svjetskom prvenstvu 1986. godine i dva srebra na Evropskim prvenstvima. Potom je dvije godine vodio Partizan, pa je preuzeo Italiju. Potpuno je promijenio način rada u ovoj zemlji, otvoreno se sukobio sa najvećim igračima i to je donijelo ogromne rezultate. Uzeli su Italijani zlato na Svjetskom prvenstvu 1994. godine, zlato na Evropskom prvenstvu naredne godine, a sve se završilo kada je 2000. na Olimpijskim igrama u Sidneju Italija izgubila u četvrfinalu od Mađarske, a Rudić je napao FINA i optužio ih za namkeštanje. Dobio je jednogodišnju suspenziju i potom je preuzeo SAD!
POZIV MESIĆA NIJE ODBIO!
Ratko Rudić je najuspješniji vaterpolo trener u istoriji Olimpijskih igara, uspio je da donese četiri olimpijska zlata sa četiri različite selekcije na OI. Selekciju SAD je vodio od 2001. do 2004. godine i tu je uveo velike promjene i napravio od Amerikanaca vaterpolo silu. Otkrio je Volfa Viga i Tonija Azeveda, a projekat u Americi prekinuo mu je Stipe Mesić!
Upravo je on kao predsjednik Hrvatske lično intervenisao i doveo ga na čelo nacionalnog tima. Sa Hrvatima je osvojio zlato na Olimpijskim igrama 2012. godine i to je bila treća selekcija sa kojom je to uspio poslije Jugoslavije i Italije. Uzeo je sa Hrvatima i zlato 2007. na Svjetskom prvenstvu u Melburnu, a otišao je sa mjesta selektora poslije zlata u Svetskoj ligi 2012.
Sljedeće godine je preuzeo Brazil i sa njima je uspio a dođe do bronze na Svjetskoj ligi, a na Olimpijskim igrama 2016. savladao je Srbiju U grupnoj fazi su se sastale dvije ekipe, Brazil je tada pobijedio sa 6:5 a tim koji će predvođen Dejanom Savićem osvojiti zlato tada je doživio prvi poraz poslije više od dvije godine! Htio je da tu bude kraj, ali se vratio i odradio još jednu sezonu u Pro Reku sa kojim je stigao na F4 Lige šampiona 2019. godine.