Najpoznatiji teniski novinar Ubaldo Skanagata u opširnom intervjuu za MONDO govorio o čuvenoj rečenici zbog koje ga mnogi pamte, ali i o odnosu sa Novakom, Rodžerom, Rafom i mnogim drugim zanimljivim temama.
Ovogodišnji "Serbia open" dao je ljubiteljima tenisa šansu da ponovo uživo gledaju najboljeg igrača svijeta Novaka Đokovića, a i da izbliza sretne sve koji su došli u Beograd zbog njega. Bili su tu Nikola Pilić, Marijan Vajda, došao je i golman Atletiko Madrida Jan Oblak, kao i brojne poznate ličnosti... A među svima njima bio je i poznati teniski novinar, čiji glas je prepoznatljiviji od njegovog imena.
On se zove Ubaldo Skaganata i jedan je od najpoznatijih novinara u teniskom sveijtu. Čak i da površno pratite Novakove rezultate i tenis uopšte, sigurno ste čuli kako Ubaldo izgovara čuvenu rečenicu "Not too bad". Te riječi postale su refren od 2019. i Australijan opena i pratiće Italijana sve dok bude radio svoj posao.
Na terenu u Dorćolu, on je uz široki osmjeh pristao da razgovara za MONDO i da otkrije teniske anegdote iz drugog ugla, "iza kamere". A, naravno da smo ga zamolili i da izgovori čuvenu rečenicu. Pa, za početak, poslušajte riječi koje ste do sada sigurno čuli na stotine puta.
"Moja omiljena rečenica je 'Not too bad'. Kada god me (Novak) vidi na konferenciji, traži mi da tako počnemo. Inače, on je bio taj koji je to izgovorio prvi, ne ja, ali sada svi od mene traže da to kažem. Kada se pojavim na Vimbldonu dočeka me grupa navijača koji žele da se slikaju sa mnom i da na snimku kažem tu rečenicu. Moram da ponovim tu rečenicu s vremena na vrijeme. Možda treba da uzmem srpski pasoš", nasmijao se Ubaldo na početku intervjua za "MONDO".
BAVIO SE I TENISOM, IGRAO POTIV LEGENDI
Za početak, vratili smo se sa Ubaldom malo u prošlost. Skaganata je nekada igrao tenis, bio je i direktor turnira u svom rodnom gradu.
"Ovo mi je treći put da sam u Beogradu. Prvi put sam bio tu kada su igrali Jugoslavija i Italija u Dejvis kupu, igrali su Boba Živojinović, Bruno Orešar i ta generacija. Boba se tada zabavljao sa poznatom pjevačicom Lepom Brenom. Gledao sam Bobu i u polufinalu Vimbldona protiv Lendla, dopadao mi se dosta, kao i Orešar koji je često dolazio u Firencu, gdje sam bio direktor turnira. Drugi put sam bio kada se 'Serbia open' prvi put održavao prije desetak godina i evo sada sam treći put tu. Upoznajem Beograd postepeno, bio sam i do Skadarlije."
Imao je priliku i da igra i protiv Željka Franulovića, finaliste Rolan Garosa iz 1970. i Bora Jovanovića. dubl-partnera slavnog Nikole Pilića i četvrtfinaliste Garosa 1968.
"Bio sam državni šampion sa koledža, igrao sam protiv Franulovića koji je bio i u finalu Rolan Garosa. Igrao sam protiv njega i Bora Jovanovića koji je sa Nikolom Pilićem igrao finale Vimbldona. Dva puta smo Bonardi i ja igrali protiv njih dvojice. U prvom meču u Firenci smo imali prednost od 4:1 u trećem setu, pa smo izgubili. Potom smo u Vijaređu igrali, tada nas nisu potcijenili, lagano su nas dobili. Prvi Vimbldon sam gledao 1974, kada je Konors pobijedio Rozvela, pa sam dvije godine kasnije otišao na Rolan Garos kada je Panata osvojio. Od tad nisam propustio nijedan od ta dva grend slema, osim tog Vimbldona koji je otkazan i Rolan Garosa kad je bio problem sa koronom. Gledao sam više od 160 grend slemova".
"PILIĆ MI JE REKAO..."
Prisjetio se Ubaldo i momenta kada je prvi put vidio Novaka i kako je tada izgledao golobradi momak koji se bori za mjesto među zvijezdama.
"Gledao sam ga prvi put kad je imao 18 godina u Monte Karlu protiv Federera. Trener mu je bio Rikardo Pjati. Osvojio je jedan set i tada je bio jedini tinejdžer među najboljih 100. Bilo je jasno da je napredan za svoje godine, potom sam pričao sa Nikolom Pilićem koji je imao mnoge igrače u svojoj akademiji poput Borisa Bekera, Gorana Ivaniševića i rekao mi je da je uvjeren da će Đoković postati šampion. Da biste u tome uspjeli morate da imate 15 komponenti, Nole je imao sve to. Ivanišević je imao sjajan servis, dobar bekhend, nije bio snažan kao Novak. Boris je bio mentalno jak, odličan na mreži, ali je imao neke slabosti. Đoković nema te slabosti kada je na vrhunskom nivou, jedina njegova slabost je smeč. Čuveni 'Đoko smeš", taj udarac mu nije baš najbolji, vidjelo se to i protiv Hačanova u polufinalu Serbia opena kada je bio dosta pažljiv prilikom smečeva."
I dan danas pamti razgovor sa Novakovim teniskim ocem Nikolom Pilićem.
"Ne mogu da kažem da sam ja tada vidio da može mnogo, već sam se složio sa Pilićem koji je iskusniji od mene. Novak je već tada bio sjajan atleta. Njegova špaga i sve šta može da uradi sa telom je nevjerovatno, to me i sada oduševljava."
KO JE NAJBOLJI SVIH VREMENA?
Ko je najbolji teniser svih vremena? Debata koja traje u javnosti već neko vreme. Većina je na Novakovoj strani, pa smo pitali i Ubalda kako on sve to vidi.
"Moram da naglasim da se ja zalažem za zvanje najboljeg u svojoj eri. Ne možete da poredite igrače koji su se takmičili sa drugačijim reketima, lopticama, drugačija je bila brzina. Između Novaka, Rodžera i Rafe, teško je izabrati. Nadal je najbolji na šljaci, 13 Rolan Garos titula niko nikada vjerovatno neće stići. Đoković je vjerovatno kompletniji od sve trojice, Rodžer je najelegantniji, uvijek biste kupili kartu da ga gledate. Novak ima igru koja je najbolja od njih, mada nije tako originalna, ali ima sve djelove u svojoj igri. Kontrast između Rodžera i Rafe je bio zaista sjajan za gledanje. Sjećam se čuvenog finala Novaka i Rafe od skoro šest sati u Melburnu, bio je spektakularan meč, ali su postojali momenti u kojima je jedan igrao dobro, drugi nije i obratno."
Pošto je pokušao da izbjegne odgovor na pitanje ko je najbolji među tom trojkom, ponovo smo ga pitali isto.
"Treba sačekati da završe karijere. Federer je dobijao prve mečeve, bio je iskusniji i stariji od Novaka, pa je onda posle toga gubio jer je ušao u određene godine. Razlika između njih je šest godina, nije mala, posebno kada pređete 30 godina. Teško mi je sad da kažem ko će imati najviše grend slem titula. Da su Đokoviću dozvolili da igra u Australiji, Novak bi imao 21. titulu vjerovatno. Postoji šansa da Nadal propusti Rolan Garos zbog povrede, nemam onu kuglu kao vidovnjaci pa da vidim u budućnost. Šalu na stranu, smatram da Đoković ima najviše šansi od svih. Može da nastavi da igra na visokom nivou još oko tri godine, što mislim da Nadal i Federer ne mogu. Uz to generacija koja dolazi realno nije toliko dobra kao što su oni."
Otkrio nam je Italijan i da je imao tu privilegiju da vidi i Rodžera i Novaka i Rafu kada su tek počinjali.
"Moram da kažem da sa svom trojicom imam dobar odnos. Postoji snimak konferencije sa Nadalom na kojem sam na kratko zatvorio oči, pa se šalio sa mnom da sam zaspao. Vidio sam svu trojicu kada su bili mladi, Novaka sa 18, Nadala sa 16 godina u Monte Karlu 2003. godine kada je pobijedio Alberta Kostu koji je godinu prije toga osvojio Rolan Garos. Federer je osvojio juniorski turnir u Firenci, mom rodnom gradu gdje je moj otac bio predsjednik kluba. Mislim da je to bila 1998. godina, imao je 16 godina, pobijedio je Filipa Volandrija. Svi me poznaju i lijepo se ponašaju prema meni, bolje nego Fabio Fonjini. Imaju sjajan smisao za humor, Novak je vjerovatno najbolji u tome."
"SPASAO SAM NOVAKA PRIJE ONOG FINALA!"
Novak i Rodžer su odigrali 50 međusobnih mečeva u karijeri, mnogi su bili dramatični, jedan od takvih je bio duel u finalu Vimbldona 2019. godine. Tada je Đoković u petom setu spasao dvije meč lopte na servis Švajcarca, pa u taj-brejku došao do pobjede i titule. A svemu tome je prethodio susret sa Ubaldom.
"Dan pred tog finala sam dolazio motorom do kompleksa. uvijek iznajmljujem motor kada sam u Parizu i Londonu. Vidio sam Novaka kako prelazi ulicu, pravio sam se kao da ću da ga pregazim. Prišao sam i zakočio. Vidio me je i nasmejao se, pitao me je 'Šta to radiš?!'. Odgovorio sam mu 'Spasio sam ti život, sada ti možeš da učiniš jedno čudo za mene'. pitao me je šta je u pitanju, rekao sam mu da moj sin dolazi iz Londona i da bi volio da gleda finale, ali da su karte rasprodate'. Đoković je napravio čudo, našao mu je kartu, sin mi je bio na meču, a Novak je spasao dvije meč lopte. Bio je jedan od rijetkih koji je podržavao Novaka u tom meču, jer je skoro cio stadion bio na Rodžerovoj strani. Posle toga sam rekao Noletu da mora ponovo da mu sredi kartu, jer mu je donio sreću", sa osmjehom prepričava Ubaldo.
Potom je otkrio još jednu smešnu situaciju.
"Ispričaću vam još jednu anegdotu, bio sam dio organizacije žurke za igrače u Monte Karlu. Tamo sam vidio mladog Đokovića koji je bio otvoren, šalio se, uzeo je jednom i mikrofon, pjevao, pravio šou, bio je to dio pripreme pred zvanični dio. Još tada sam vidio koliko je spontan, malo ljudi je to moglo da vidi. Onda smo imali i igru uloga sa maskama, bila je zanimljiva scena kada su se neki oblačili kao žene poput Toda Martina koji je nosio štikle. Nisu to mogli ljudi da vide."
"NOLE, POŽURI!"
Dok smo razgovarali sa Ubaldom, nismo mogli da ne primijetimo zeleni kačket na kom se nalazi logo njegovog portala "Ubi tenis" i Novakov autogram.
"Pravo da vam kažem, ne sjećam se kada se potpisao. Vjerovatno kada je bio mlađi, jer danas nije lako doći do njih za autograme. Imam i Nadalov, jedino nemam Rodžerov, pošto njega štiti mnogo ljudi, teško je da mu priđeš. Smatrao sam da je lijepo da ga donesem u Beograd, nadam se da ga je i Novak primijetio."
Za kraj smo ostavili pitanje o beogradskom turniru i mogućnostima da preraste u seriju 500.
"Turnir je dosta napredovao, napravili su neke lijepe promjene i unaprjeđenja od onog prvog na kom sam bio. Novak ima dovoljno novca i može da uradi neke prelijepe stvari ovdje. Moguć je napredak i na ATP 500, ali mora da se požuri. Đoković ima 34 godine. Fizički, atletski je pravi fenomen, ali je u isto vrijeme imao manje povreda nego Nadal i Marej, Federer je počeo da se povrjeđuje tek posle 35. godine. Novak je pažljiv, brine o svom tijelu, ali za to unaprjeđenje treba da se požuri", završio je Skanagata intervju za MONDO onako kako ga je počeo, sa širokim osmjehom.