VARALICA KOJU NIKADA NISU UHVATILI! Umrla je u 39. godini, a njena smrt i dalje INTRIGIRA svijet

Rekordi ove nevjerovatne sprinterke gotovo sigurno nikada neće biti oboreni, ali isto tako njihova vjerodostojnost će zauvijek biti pod znakom pitanja.

Florens je bila jedno od jedanaestoro djece u porodici. Živjela je u zloglasnoj četvrti u Los Anđelesu. Počela je da trči sa sedam godina. Vježbala je tako što je jurila zečeve na izletima.

U srednjoj školi je porušila gomilu rekorda i skrenula veliku pažnju na sebe. Već u prvoj godini je osvojila nacionalno prvenstvo. Međutim, ubrzo odustaje od studija kako bi se zaposlila kao blagajnica jer je morala da izdržava porodicu, piše Kurir.

Njen trener Bob Kersi prelazi na prestižni UCLA i pronalazi finansijsku pomoć za svoju miljenicu, pa se Flo-Džo vraća atletici i studiranju. U kvalifikacijama za Olimpijske igre u Moskvi je doživjela veliko razočaranje - bila je posljednja u finalu na 100 metara i prva ispod crte na 200 metara. Amerika je kasnije bojkotovala te igre.

Tri godine kasnije Florens je diplomirala psihologiju i počela pripreme za Olimpijske igre u Los Anđelesu. Uz veliku podršku navijača osvojila je srebrnu medalju. Nakon igara zaposlila se u banci. 1987. godine je odlučila da se u potpunosti posveti atletici. Pojavila se u javnosti četiri mjeseca pre Svetskog prvenstva i izgledala je potpuno drugačije nego ranije. Dobila je dosta na mišicnoj masi. Ponovo je osvojila srebro, iza Njemice Silke Gladisch.

Onda je došla čuvena 1988. godina. Flo je napunila 28 godina i bilo je jasno da su Olimpijske igre u Seulu posljednja prilika da Florens osvoji zlato. U međuvremenu se udala za čuvenog atletičara Ala Džojnera. On je dosta radio na njenoj fizičkoj spremi:

"Kupili smo spravu za noge od 150 dolara i vježbala je na njoj svaku noć. Prosječno je trenirala 12 sati dnevno" rekao je Džojner.

Na američkim kvalifikacijama u Indijanapolisu privukla je veliku pažnju. Bila je izuzetno mišicava, čak joj se i lice izobličilo, a glas je postao dublji.

Bilo je jako vjetrovito taj dan, pa IAAF nije mogao da prizna dosta rezultata. Kada je na red došla trka na 100 metara za žene, uslovi su nisu promijenili, a onda se desilo čudo:

Flo-Džo je razbila konkurenciju. Trčala je 10:49, popravila je svjetski rekord za 27 stotinki, a svoj rekord za gotovo pola sekunde. Svi su se okrenuli ka mjeraču vjetra i onda je uslijedio šok - na semaforu je stajalo da vjetar nije duvao. Bilo je jasno da je u pitanju greška, ali IAAF je priznao rezultat, kako piše Kurir.

Odmah su krenule priče o koršcenju dopinga.

Na igrama u Koreji Florens je ispisala istoriju.

U finalu na 200 metara popravila svjetski rekord za 22 stotinke – njenih 21:34 jedan je od svjetskih rekorda koji se smatraju nedodirljivim. Konkurenciju je pomela i na 100 metara, a zlatni komplet iz Koreje upotpunila je trijumfom američke štafete na 4×100 metara. Flo-Džo oduševila je i preko noći postala miljenica nacije.

Ali ne zadugo.

U isto vrijeme je u muškoj konkurenciji oduševljavao kanadski sprinter Ben Džonson. On je spustio vlastiti svjetski rekord na stotki na 9:79, ali slavlje je potrajalo samo tri dana. Tada je Park Jong-sei, šef dopinške kontrole, otkrio u uzorku njegovog urina stanozolol, opasni anabolički steroid. Džonson je diskvalifikovan. Kasnije je u istrazi priznao da je koristio steroide i ranije, duže vrijeme, pa su mu stoga pobrisani i raniji rezultati. Džonson je bio tek najzvučnije ime od mnoštva dopinških prestupnika u Koreji, zato se nadvila velika sjena sumnje i nad Grifit-Džojner.

Ona je sve optužbe odbacivala s osmijehom i tvrdila da se radi o ljubomori, ali nakon što je početkom sljedeće godine iznenada objavila da odlazi u penziju, govorkanja su se samo pojačala. Olimpijski odbor stao je na njenu stranu, tvrdeći da je bila podvrgnuta intenzivnom testiranju tokom čitavih Igara i svaki put izašla čista. Međutim, nakon ujedinjenja Njemačke otvoreni su tajni spisi bivše istočnonjemačke vlade i otkriveno je sistemsko dopingovanje njenih sportista pod nadzorom tajne policije. Istočnonjemački atletičari dominirali su u atletici dvije decenije, a gotovo niko od njih nikada nije pao na službenom doping testu, kako prenosi Kurir. Kao ni Flo-Jo.

Kako je vrijeme prolazilo, Florens je imala sve više zdravstvenih problema. Doživjela je niz misterioznih napada, od kojih najsnažniji 1996, zbog kojeg je završila u bolnici. Verner Frank, profesor molekularne biologije koji je učestvovao u otkrivanju istočnonjemačke doping-afere, izjavio je da je taj napad karakteristični simptom upotrebe anaboličkih steroida.

Dvije godine kasnije dogodila se tragedija u domu Džojnerovih. Tog kobnog jutra Al se spremao da odvede kćer u školu i krenuo da probudi ženu, ali uzalud. Florens je prestala da diše.

Brzo je stigla policija, a nakon prvobitnih pregleda, uzrok smrti nije bio jasan. Službena izjava policijskog doktora bila je da je Florens umrla prirodnom smrću. Nakon toga je prvobitnu tugu u javnosti zamijenila zlurada pakost. Gotovo da nije bilo čovjeka koji nije vjerovao da je upotreba ko-zna-kakvih sredstava iz sofisticiranih laboratorija odvela Flo preko grandioznih uspjeha do tragične smrti.

Međutim, nakon mjesec dana došli su rezultati temeljne obdukcije. Florens Grifit Džojner ugušila se prilikom epileptičnog napada. Steroidi prvenstveno vrše štetan uticaj na kardiovaskularni sistem, pa mogu prouzrokovati srčani i moždani udar, ali ne i epileptične napade.

"Moja žena je bila na konačnom doping-testu. I rezultat je ponovo isti, ona je potpuno čista. Zato vas molim, preklinjem, pustite moju porodicu da tuguje i Flo da počiva u miru!" rekao je Al u suzama na kratkoj pres-konferenciji povodom obdukcije.

Takav rasplet ponovo je promijenio pogled javnosti, ali sumnja nikada neće u potpunosti da nestane. Američki sprinter Darel Robinson tvrdio je da joj pribavljao hormon rasta, a ona ga zbog te izjave nije tužila. No, ona je imala takav stav da se ne zamara raznim pričama. Niko sa sigurnošću ne može tvrditi kako Florens zaista nije bila iskra svijetla u tim mračnim vremenima, prvakinja koja je spartanskim vježbanjem uspjela da proširi granice ženskog tijela, piše Kurir.

Ipak, najsumnjiviji je njen ogromni napredak u vrlo kratkom periodu, i to u prilično kasnoj dobi za sportistu. Bila je tek jedna od odličnih atletičarki, a onda odjednom prešla u kategoriju samu za sebe. Isto tako je nevjerovatno kako u posljednjih 30 godina niko nije uspio ni da primiriše njenim rekordima - najbliže je došla Marijon Džons, osuđena doping-prestupnica koja je zbog toga završila i u zatvoru na pola godine. Ako je sve zaista bila velika farsa, Džo-Flo neće imati priliku da olakša saviest i prizna sve pred svijetom kao što je to učinio Lens Armstrong.

Jedno je sigurno: Florens Grifit Džojner je ili najdominantnija atletičarka svih vremena ili najveća varalica koju nisu uhvatili.