Legendarni atletičar Dragutin Topić imao je karijeru sa dosta oscilacija, posebno su ga pogodile optužbe o dopingu...
Prezime Topić ponovo je aktuelno u svijetu atletike. Ovog puta razlog nisu ni Dragutin ni Biljana, već njihova ćerka Angelina koja blista u ovom sportu. Osvaja medalje kao od šale i pokazuje da je pred njom svjetla budućnost.
Dok Angelina briljira, njen otac se prisjetio svega kroz šta je prošao. Dragutin je imao životnu ispovijest o karijeri, problemima, optužbama za doping, kockanju... Uspio je sve to da prebrodi i da danas postane uspješan trener i prava podrška svojoj ćerki. On je u februaru 2001. godine pao na doping testu.
"Bila je to za mene ozbiljna tragedija. To mi je najteži momenat u karijeri, ali i njega sam pobjedio. Ono u šta sam siguran jeste da sam koristio dozvoljene preparate. Ali ne znam kako ja kao sportista mogu da znam tačan sastav svega što unosim u tijelo. Pa čekaj, sad na Juniorskom prvenstvu svijeta u Kolumbiji takmičari su otrovani hranom iz hotela. Koju su svi jeli. Angelina i Teodora su jedva izašle na takmičenje. I, kao, niko nije kriv! Dešava se. A da ja progutam meso koje je negdje kljukano nečim i nešto od preparata, koje nisam uzimao na svoju ruku, to se ne dešava?! To je jedan od glupih postulata", otkrio je Dragutin za "Kurir".
Sve to se dogodilo na takmičenju u Vupertalu (Njemačka). Njegov uzorak urina bio je pozitivan na norandosteron. Suspendovan je bio na dvije godine...
"Tada, 2001. godine, psihički sam bio najstabilniji i superioran. Nastupila je smjena generacija, nisam imao konkurenciju, pobjedio sam na tri takmičenja, neka sam i prekidao, jer sam ostajao bez rivala. Čuvao sam se za Svjetsko prvenstvo, na koje nisam otišao. Izgubio sam ne samo te dvije godine koliko je suspenzija trajala, već i ko zna koliko docnije, dok se nisam vratio tamo odakle su me sklonili. Dio mog karaktera je želja da budem najbolji, i to me je uz unutrašnje impulse guralo naprijed."
Sve to prouzrokovalo je dodatne probleme. Kako i sam priznaje povukla ga je kocka. Upao je u depresiju. Mada, sada priznaje da ga je to možda i spasilo crnih misli koje je imao u tom periodu.
"I onda, u to vrijeme, otkrijem čari kocke koja me je masakrirala i finansijski i mentalno. Iz ove vizure, mislim da bih se, da nije bilo toga, možda i ubio. Toliko sam bio depresivan, sport mi se smučio. Atletiku nikada nisam smatrao poslom, što je možda bila i greška. Danas ljudi vide sve kroz novac. Posljedica dugog trajanja je i to da si malo na svoju ruku. Ja živim kako želim, mogao bih sebe da nađem i u drugim stvarima, ali me ne interesuju. Akreditacija oko vrata, adrenalin na takmičenjima, to mi treba. Nekoga 'vozi' lova, nekoga ribe, mene takmičenje. Uvijek za sportistu nađem opravdanje, strog sam kao trener, ali i osjećajan."
Sada radi kao trener Teodore Boberić, a tu je naravno i za svoju ćerku Angelinu. Pomaže koliko može i uvjeren je da će njih dvije imati dosta uspjeha u budućnosti. Vjeruje da će osvajati medalje.
"Bio sam sa njima na takmičenju, Angelina je uzela medalju, Teodora je propustila dobru priliku. Treba im vrijeme. Na Olimpijskim igrama u Parizu će učestvovati, kasnije će Angelina redovno da se bori za medalju, dok će Teodora biti bar standardni finalista. Tako ih vidim", zaključio je Topić.