Jako lijepe riječi NBA asa za Jokića.
Jokić igra nevjerovatno ove sezone, poteze koje on izvodi kao centar niko nikada prije njega nije radio, uživanje je gladati ga i zato je jedan od favorita za MVP-ija, kaže košarkaš Orlanda Nikola Vučević.
Naš reprezentativac je u intervjuu za Tanjug govorio i o mogućem „trejdu“ iz Orlanda, LA Lejkersima, Olimpijskim igrama u Tokiju, Novaku Đokoviću, ali i o fudbalu, odnosnu Juventusu, čiji je navijač.
"Jokić igra zaista fantastično i stvarno ga je lijepo gledati, pravo uživanje. On se igra košarke. Sve to što radi, radi sa lakoćom. To izgleda potpuno prirodno i vidi se da uživa na terenu. Baš mi je drago zbog njega, jer je skroman momak. Znamo se dosta dobro van terena i uvijek mi je drago da neko ko mi je dobar prijatelj pruža tako dobre partije", istakao je Vučević.
Američki mediji poslednjih dana sve intezivnije izvještavaju o eventualnom „trejdu“, spominju se Boston, Majami, San Antonio, Nju Orleans, uprkos tome što je Vučević nedavno izjavio da je srećan u Orlandu.
"Trejdovi su dio posla kojim se bavim, pa ako bi se to i desilo, normalno bih sve to prihvatio. Iskreno, ne obraćam mnogo pažnju na pisanja medija, jer to su stvari koje su van moje kontrole, na koje ne mogu da utičem. Znam da postoji određeno interesovanje, a da li će se nešto desiti, ne znam. Moje je samo da igram".
Komentarišiću svoj izvanredan učinak ove takmičarske godine sa prosjekom od 24,6 poena i 11,7 skokova, činjenicu da je sa 43 poena nedavno oborio rekord karijere, a trećim tripl-dablom postao rekorder franšize među centrima, Vučević ističe da mu je ovo bez ikakve sumnje najbolja sezona u karijeri.
"Uspio sam da nastavim da igram u ritmu u kom sam bio u plej-ofu protiv Milvokija prošle sezone. To mi je i bio cilj, da podignem svoju igru na viši nivo i drago mi je da sam u tome uspio. Nadam se da ću nastaviti da igram u istom ritmu", rekao je Vučević i konstatovao da su brojne povrede ključnih igrača u ekipi sa Floride najviše uticale na slabiji učinak Orlanda.
"Otkad se povrijedio naš prvi plej, Markel Fulc, sve je postalo teže. Ulogu organizatora igre morao je da preuzme Kol Entoni, a uloga vođe ekipe na terenu je veoma teška. Nakon povreda Furnijea i Gordona dešavalo se da utakmice igramo samo sa osam igrača. U ovako zgusnutom rasporedu utakmica to je veoma naporno i to nas je koštalo", rekao je Vučević i naglasio da bi plasman u plej-of ove sezone bio veliki uspjeh.
Tridesetogodišnji košarkaš nema dilemu kada je u pitanju favorit za osvajanje šampionskog prstena NBA lige.
"To su Lejkersi. Kada u timu imate Lebrona Džejmsa uvijek ste favoriti za titulu. Mislim da im je ekipa još bolja nego prošle godine. Mnogo će zavisti od toga da li će Entoni Dejvis biti zdrav, ali mislim da hoće, jer to nije tako ozbiljna povreda. On će biti spreman kada bude najbitnije. Smatram da imaju najkompletniji tim, najdužu klupu, a i uz Lebrona je sve to mnogo lakše".
Vučević je dao i predikcije o raspodjeli medalja na košarkaškom turniru na Igrama u Tokiju. Zlato je rezervisao za Amerikance istakavši da ako budu u najjačem sastavu nema dileme da će osvojiti najsjajnije odličje. Za srebro i bronzu po njegovom mišljenju trebalo bi da se bore četiri reprezentacije.
"Srbija bi trebalo da se kvalifikuje, a ako u Japanu budu kompletni, sa Jokićem u timu, pretendeti su na medalju. Odmah iza njih su Španci, Francuzi i Australijanci, naravno, ako budu kompletni. Ali, još se ne zna u kom sastavu će nastupiti nacionalni timovi i kako će sve to izgledati".
Na pitanje koji momenat je bio presudan da postane ono što danas jeste, jedan od najboljih igrača u NBA i dvostruki učesnik Ol-star meča, 211 centimetara visoki centar kaže da ne bi mogao da izdvoji jedan događaj, već da je to bio dug proces:
"Svake godine stičem iskustvo koje mi pomaže da napredujem, naučim neke nove stvari. Individualni uspjesi mi pomažu da dobijem dodatnu motivaciju. Ali, čitavo iskustvo kroz karijeru mi je pomoglo da dođem do ovog nivoa. Učio sam iz dobrih i loših iskustava, a ništa ne može da se postigne preko noći. Smatram da mogu još da napredujem, da ulazim u najbolje igračke godine. Još samo da me zdravlje posluži i nadam se da ću igrati još bolje iz godine u godinu".
Kao savjet mladima koji sanjaju da zaigraju na parketima najjače košarkaške lige svijeta, Vučević je poručio da su na tom putu, kao i u životu, najbitniji rad i posvećenost:
"Bez toga nema uspjeha. Talenat jeste bitan, ali to je samo jedan mali procenat. Morate da se potpuno posvetite tome čime se bavite. Ako je to sport, onda morate da živite za to. Treba da budete željni učenja, da slušate savjete drugih, ali i da se ne stidite da pitate nekog ko je već uspio, kako je do toga došao. Potrebna je mnogo sreće, ali na kraju se sve svodi na rad. Nikome se nisu dobre stvari desile samo zato što je tako trebalo da bude, već radom sami morate da izazovate da se to dogodi", jasan je Vučević.
Oni koji ga dobro poznaju kažu da je skromnost njegova osnovna odlika i da ga slava ni na koji način nije promijenila.
"To kreće iz kuće, od vaspitanja koje sam kroz odrastanje dobio od svojih roditelja. Mislim da je skromnost jedna od najvećih vrlina, pogotovo kad čovjek ostvari određeni uspjeh. Mislim da bez obzira na uspjeh, ljudi isto tako cijene kakva ste osoba, kako se ponašate, a meni je to bitno. Moj otac je bio sportista (član čuvene ekipe sarajevske Bosne koja je 1979. godine postala prvak Evrope i reprezentativac SFRJ) , imao sam sreću da se ugledam na njega i pokušao sam da idem tim putem“.
Kada razmišlja o završetku igračke karijere Vučević ima nekoliko ideja čime bi volio da se bavi, kaže da su se interesovanja mijenjala kako je postajao stariji, ali u svakom slučaju bi želio posao koji mu ne bi oduzimao mnogo vremena, jer želi maksimalno da se posveti svojim sinovima.
"Uvek sam volio da treniram mlađe kategorije, da budem trener nekoj djeci ili eventualno savjetnik ili menadžer u klubu. Ono što ne želim da budem je trener seniorske ekipe, pa da dođem u situaciju da treniram igrače kao što sam ja. To je nezahvalan posao i to ne bih volio. Ali, vjerujem da će biti nešto vezano za košarku" rekao je Vučević i potom objasnio svoj stav:
"Nikada kao igrač nisam radio ništa loše, ali vjerujte da nije lako trenirati profesionalne sportiste. Dosta je tu ega, mnogo stvari koje morate da posložite, a pogotovo na ovom nivou u NBA. Trener mora da bude više psiholog. Možda to nije prava riječ, ali neko ko umije da posloži sve te ličnosti. Ako ne ide, uvijek ispašta trener, a ne igrači. Takođe, to je veoma naporan posao, koji oduzima mnogo vemena. Vidim to po našim trenerima, dva-tri sata su prije svih u hali i ostaju isto toliko nakon što svi odu".