Košarka

Pakao korone: Supruga hrvatskog košarkaša molila da je isključe sa aparata

Autor mondo.me Izvor mondo.rs

"Nisam znala da je moguće ostati živ nakon drame, horora, kako god hoćete", rekla je Gorana Tabak.

Izvor: FoNet/AP

"Nisam više mogla da izdržim, molila sam lekare i medicinske sestre da isključe aparate na koje sam bila priključena kako bi me održavali na životu. Proživljavala sam nešto nestvarno, nešto što teško može da shvati onaj koji nešto tako nikada nije doživeo", ispričala je Gorana Tabak (49) u dramatičnoj ispovesti za "Slobodnu Dalmaciju".

Supruga proslavljenog hrvatskog košarkaša Žana Tabaka i kćerka jednog od najvećih košarkaških trenera bivše države, Ratka Tvrdića, govorila je u telefonskom intervjuu o borbi koju je u Madridu vodila sa virusom COVID-19.

"Ni danas ne znam gde sam se zarazila. Idem u teretanu, trčim, bavim se sportom, ne pijem tablete, nikada u životu nisam bila bolesna i sada ovo. Od svih tih tableta i čuda farmaceutske industrije imala sam halucinacije, ništa mi nije bilo jasno. Jedino mi je bilo jasno da se moram boriti i pobediti", rekla je Gorana.

"Nisam znala da je moguće ostati živ nakon drame, horora, kako god hoćete, koju sam proživljavala 32 dana u privatnoj bolnici 'Zarzuela' u Madridu. Nije mi bilo ni na kraj pameti da bih se mogla zaraziti korona virusom i da bih zbog njega zamalo mogla umreti", pričala je rođena Splićanka, kojoj su delove borbe za život koje nije bila svesna prepričavali suprug Žan i osoblje bolnice u kojoj je ležala.

Sve je počelo temperaturom, koja je naglo skočila sa 37,5 na 41, ali zbog koje nije primljena u Hitnu pomoć sve dok se suprug nije vratio iz Poljske, gde je radio kao trener jednog tima. U početku nije bilo slobodnih kreveta, pa je terapiju primala intravenozno sedeći u stolici. Dobila je antibiotike i preporuku da ostane kod kuće.

"Rekli su mi da se javim ako mi se temperatura vrati, kako bi mi obezbedili krevet", rekla je i dodala da je dva dana kasnije imala i temperaturu i prve probleme sa disanjem.

"Sve sam teže disala i tada smo odlučili da moram ići u bolnicu. Znala sam da će me ostaviti tamo, jer sam se loše osećala, ali nije mi bilo ni na kraj pameti da ću preživeti ono što je usledilo. U bolnicu sam otišla 22. marta", prisetila se i konstatovala da, posle nešto boljeg stanja u prvih dan-dva, uskoro nije više mogla da diše.

"Nisam mogla disati, nisam mogla udahnuti, kao da mi vazduh nije ulazio u pluća. Tada su odlučili da me priključe na respirator", pričala je Gorana, koja kaže da je suprugu Žanu i prijateljici Pipi, bivšoj supruzi Dina Rađe, zatim Toniju Kukoču i partneru Lorencu, s kojim drži restoran u Madridu, nesvesno slala SMS poruke.

Izvor: Jonathan Daniel /Allsport

"Ja sam svima njima, a da to nisam ni znala, onako nesvesno napisala SMS: 'Ne verujem da ću se iz ovoga izvući živa'. To je bilo zadnje što sam napisala na mobilnom. Nisam znala da sam to napisala dok nisam izašla iz bolnice, oni su mi to rekli i pokazali mi poruku", ispričala je Gorana Tabak za "Slobodnu Dalmaciju", koja je 16 dana provela u indukovanoj komi.

"Pluća su mi bila sasvim bela, na RTG snimku uopšte se nisu videla, i zbog toga lekari nisu videli ugrušak krvi od šest centimetara. Moja najgora noćna mora bila su buđenja. To je bilo jako teško i izuzetno dramatično. Moram napomenuti da sam u vratu imala jednu centralnu injekciju u koju ih je ulazilo još pet. Istu takvu imala sam i na ruci, na dva mesta. Imala sam bezbroj cevčica po telu, kroz koje su me hranili, davali mi kiseonik i takvu su me pokušavali buditi iz kome. To je grozno, verujte mi", pričala je, a to je bio samo uvod u najdramatičniji period borbe tokom kog je njenom suprugu preneto da Gorana možda neće uspeti.

"Dok sam bila u indukovanoj komi stanje mi se pogoršalo. Okrenuli su me na grudi i tada sam malo bolje disala, ali sam u tom položaju počela da otičem zbog svih lekova koje sam dobijala, pa sam jedno vreme ležala na stomaku, jedno na boku jedno na leđima i tako u nedogled. Znam da sam gubila svest, toga se sećam, i znam da su me reanimirali. Bila sam u stanju nekog polusna i sećam se da sam videla desetak osoba oko kreveta koje me reanimiraju. Čula sam ih kako viču: 'Gubimo je', čula sam reči da se borim kao lavica...", prepričavala je.

"Svega se sećam u magli. Kad mi je bilo bolje, rekla sam im sve što sam čula i videla. Ti su ljudi moji anđeli, oni su me vratili iz mrtvih i dali mi novi život", ispričala je i dodala da su joj tek tada lekari otvorili traheostomu na vratu i mikrokamericom pronašli tromb u plućima.

"Odmah su me operisali i izvadili ugrušak. Kad je bila ta operacija, ne znam. Samo znam da mi je odmah bilo bolje", rekla je i dodala da je ostala priključena na respirator, ali da joj je iz dana u dan bilo bolje.

"Kad su me probudili, bila sam potpuno nepokretna. Mogla sam da pomeram samo dva prsta desne ruke i oči. Nisam mogla govoriti, telo mi je bilo potpuno mrtvo. U tom sam trenutku poželela da me isključe s aparata i da umrem, jer nisam mogla prihvatiti mogućnost da ću ceo život ostati u tom vegetativnom stanju", priseća se Gorana.

"Bila sam uverena da je Žan mrtav i stalno sam pitala ko će se brinuti o mojoj deci. Onda mi je lekar rekao da je Žan živ, da moram biti strpljiva i da ću se malo-pomalo vratiti normalnom životu. Rekao mi je da ja ne vidim izlaz, ali da izlaza ima. Desetak dana nakon buđenja bilo me je strah zaspati, čim bih zatvorila oči, bilo me je strah da ne prestanem disati. Deset dana pokušavali su mi isključiti kiseonik kako bih mogla samostalno da dišem, ali ja nisam u tome uspevala", govorila je.

"Kako su mi se skupljali krvni ugrušci u plućima, tako su mi ih vadili kroz grlo. I to je jako bolno, pogotovo kad ti to, kao meni, radi ortoped", govorila je Gorana, koja kaže da nije bilo dovoljno osoblja ni na privatnim klinikama.

Izgubila je 23 kilograma za 32 dana u bolnici.

"Dali su mi bočicu vode i s njom sam vežbala. Ceo dan sam je podizala rukama i tako ih jačala, pa sam vežbala noge, stopala, pomerala sam prste na nogama, ma radila sam sve samo kako bih što pre izišla iz šok-sobe i iz bolnice", nabrajala je i dodala da je skinuta sa respiratora posle 26 dana.

Bilo joj je potrebno 40 minuta da pojede kompot i popije sok.

"Iz dana u dan stanje mi se poboljšavalo i iz bolnice sam izašla 24. aprila. To mi je najsrećniji dan u životu. To je moj drugi rođendan", rekla je Gorana u intervjuu iz svog doma u Madridu.

"Sada relativno normalno hodam. Bila sam u bolnici na kontroli. Naravno, Žan ide sa mnom i on mi je od velike pomoći", rekla je i dodala da, dok priča, mora sama da zatvori rupu koju ima u grlu.

"Ta će se rupa sama zatvoriti za 15-ak dana".

Za kraj, rekla je...

"Pobedila sam opakog neprijatelja i ovoga ću se sećati ceo život. Nadam se da nakon ove moje priče više niko nikada neće reći kako je korona virus samo malo jača prehlada. Korona virus je nešto od čega ljudi umiru i to ne oni starijeg životnog doba i oni koji pate od hroničnih bolesti. Umiru i oni između 30 i 40 godina života. Mnogo je takvih ovde u Španiji. Ja sam, na sreću, ostala živa. Prevarila sam smrt", rekla je na kraju intervjua za "Slobodnu Dalmaciju".

Tagovi