Kapiten košarkaške reprezentacije Bojan Dubljević pričao o Valensiji, NBA ligi, reprezentaciji, najdražim trenucima, šta radi u vrijeme izolacije, šta bi bio da nije košarkaš…
Dok razni sportisti i klubovi u vrijeme korona virusa gledaju da što bolje finansijski prođu (klubovi žele da smanje plate, a sportisti da sebi obezbijede bolji ugovor), Bojan Dubljević nije postavljao pitanje - Valensija mu je ponudila novi ugovor, a Dubinator nije ni razmišljao, samo je stavio autogram na vjernost do ljeta 2023. sa opcijom produžetka na još jednu sezonu.
Dvadesetosmogodišnji gorostas iz Nikšića je u grad nauke i umjetnosti stigao prije osam godina i bila je to ljubav na prvi pogled. A nije isključeno da u "narandžastom" ostane do kraja karijere.
"Mnogo sam srećan što sam ostao u Valensiji. Već dugo vremena zamišljam kako ću tu da završim karijeru, a šanse za to su iz godine u godinu sve veće. Nikad ne znaš šta može da se desi sjutra, ali ako se sve nastavi u ovom ritmu, vjerujem da ću u narandžastom ostati do kraja", rekao je za Dnevne novine kapiten košarkaške reprezentacije Crne Gore.
Mnogim velikim košarkašima je simpatični klub sa istočne obale Pirinejskog poluostrva bio odskočna daska za unosniji ugovor u karijeri. I našem majstoru je mogao da bude u više navrata, ali je uvijek odbijao najjače evropske timove i superbogate ponude...
"Bilo je raznih ponuda, dosta većih, ali novac nikada nije igrao veliku ulogu što se mene tiče. Već poslije prve godine u Valensiji sam imao velike ponude, ali tada su mi ljudi iz kluba stavili do znanja da me žele na duge staze, a želja je postala obostrana. Valensija nije najjača u Evropi, ali jedan trofej sa njom je kao 10 sa najjačim klubom", jasan je razorni centar koji je sa "narandžastima" dva puta osvajao Evrokup (2014, 2019), dok je jednom bio prvak Španije sa MVP priznanjem (2017).
Zbog skromnosti nije želio da komentariše status legende Valensije, ali đak Ibona i bivši košarkaš Lovćena i Budućnosti to stvarno jeste - rekorder je po broju utakmica (442) i sezona (osam) kao stranac, treći je na vječnoj listi po broju mečeva iza Viktora Luenga (643) i Rafe Martineza (626), najbolji je poenter i skakač u istoriji kluba na evropskoj sceni, a samo 245 poena mu nedostaje da postane najbolji strijelac "taronhe".
Ali, Dubi je sa nama podijelio najdraži trenutak...
"Imam i previše lijepih trenutaka sa Valenijom. Nemam najdraži, ali jedan od dražih je sigurno osvajanje lige", vraća film Dubljević na 2017. godinu, a onda "vrti traku"...
"Ta godina je bila baš paklena, igrali smo finale Kupa kralja i finale Evrokupa i oba smo izgubili, a onda smo pokazali koliko smo bili mentalo jaki i osvojili najteže takmičenje. Imali smo pretežak put, prvo Barsa, pa Baskonija, pa Real. Svi su oni bili jači od nas na papiru, ali mi smo igrali gotovo savršeno. Bili smo pravi tim i stvarno smo uživali na terenu i van njega".
A kako to da jedan od najdominantnijih centara Evrope nikada nije završio u NBA ligi? Potencijal i znanje nisu sporni, a Minesota Vas je draftovala 2013. kao 59. pika druge runde...
"Više je moj brat imao želju da odem u NBA, nego ja. Kada sam počinjao da igram košarku divio sam se Partizanu i Panatinaikosu, tada mi je bila najveća želja da igram u ta dva kluba. Međutim, put je odveo u Valensiju i ona je postala savršena za mene", govori "crveni" i "naranždasti" broj 14, a zatim objašnjava zašto Evropa ima prednost u odnosu na SAD...
"Volim taj stil igre gdje pet igrača igra napad i odbranu, gdje se još vrte akcije i gdje ima lijep protok lopte, gdje se svakao utakmica igra na život i smrt. Sa druge strane, u NBA je sve atrakcija, marketing i akrobacija. Tako ja to vidim".
Od sportista koji bitišu u Valensiji popularniji od stasitog Crnogorca su samo možda fudbaleri Valensije, a sam Dubljević je često bio gost Mestaje...
“Prije sam pratio dosta više, išao sam često na stadion i to je stvarno veliki doživljaj. Mestaja je skoro uvijek puna, bilo da se igra protiv posljednjeg tima ili protiv Barselone. Sada više nemam toliko vremena, sada samo ispratim preko TV-a".
I za kraj - reprezentacija! Definitivno je najdraži reprezentativac, jer uvijek ostavi "srce na terenu", a sa "crvenima" je učestvovao na EP 2013. i 2017, kao i na Svjetskom prvenstvu 2019.
"Ponosan sam što sam kapiten reprezentacije i što uvijek dam svoj maksimum", rekao je Bojan Dubljević, koji je izdvojio najteže i najdraže trenutke sa A selekcijom...
"Najteži trenutak je Evropsko prvenstvo 2013. u Slovenije. Poslije onako dobrih kvalifikacija, igrali smo razočaravajuće, bilo je teško vratiti se kući poslije takvog prvenstva. Najdraži je definitivno utakmica protiv Letonije u 'Morači' i odlazak na Svjetsko prvenstvo. Čitave te kvalifikacije su bile predobre i u svakoj utakmici smo uživali, ali ta odlučujuća utakmica i kad je sudija svirao kraj je kao da smo osvojili zlato. I za nas je to billo zlato. Ne znam je li se moglo više na nekom od prvenstava, svako će reći da jeste, ali za mene je svako bilo dobro, sem to u Sloveniji".
A Dubi u izolaciji šeta psa, čisti dvorište, igra igrice, gleda serije i trenira, zato smo malo pričali o svemu samo ne o košarci:
Omiljena muzička grupa?
"Nemam omiljeni bend. Volim da slušam nikšićke bendove".
Najdraža stvar domaća/strana?
"Sanja Ilić i Balkanika - Plava ptica/Metallica - Nothing else matters".
Omiljeni muzički album? Šta slušaš ovih dana?
"Više volim da slušam neki dobar "soundtrack" nego album jednog benda. Kao Tarantinov ili 'Braking bad-a' su mi nekako najbolji. U zadnje vrijeme slušam dosta rok sedamdesetih i osamdesetih".
Bedem ili Lake fest?
"Zavisi ko gostuje. Idem na oba kada sam u Nikšiću".
Omiljena serija?
"Pogledao sam dosta serija, skoro svaki dan gledam po nekoliko epizoda. Imam par omiljenih i više volim da gledam njih iznova nego da gledam nove. 'True Detective' mi je jedna od omiljenih i nju sam više puta gledao. Sad trenutno gledam 'The Walking Dead', ona mi je nekako dobra za ovu situaciju".
Najdraža knjiga?
"Posljednja koju sam pročitao je "Umro sam u petak" i nju sam preporučio svima".
A onda smo se kratko opet vratili na košarku, opet u formi leksikonskih pitanja:
Idoli iz djetinjstva?
"Peđa Stojaković i Dirk Novicki".
Šta bi bio da nisi košarkaš?
"Bio bih neki fizički radnik. Vjerovatno bih radio sa ocem centralno grijanje. To je nekako i bio plan B, ako ne uspijem kao košarkaš".
Najteži protivnik na terenu za čuvanje?
"Serhio Ljulj. Nije moja pozicija, ali svaki pik sa njim je visoko udvajanje, čak nekad ni to nije uspijevalo. Sada ne igra kao prije zbog povrede, mada takav igrač može da ima i najlošiji dan i posljednji koš će uvijek dati za pobjedu".
Najdraži saigrač, sa kim si se najbolje razumio?
"Samo sa par igrača se nijesam dobro razumio, sa svima ostalima je bilo super".
Klub za koji navijaš?
"Napoli i Liverpul".
Igrač protiv koga voliš da se nadmećeš?
"Sa Ajonom dok je bio u Realu i sa Tomićem. Oni su nam najveći rivali i protiv njih sam bio najviše motivisan".