Emotivni govor uplakanog Majkla Džordana na komemoraciji Kobiju i Điđi Brajant.
Jedan od najboljih košarkaša svih vremena Majkl Džordan "plakao je kao kiša" kada je na njega došao red da se obrati skupu "Slavlje života", komemoraciji Kobiju i Điđi Brajant u Stejpls Centru.
Nije ni pokušavao da sakrije suze, a i da je tako nešto želio, sigirno ne bi mogao.
"Sa Kobijem je bilo kao da imate malog brata. Znate i sami, mala braća vam smetaju, ulaze vam u sobu, ormar, uzimaju stvari, igračke. Vrlo su naporni. Tako je i mene Kobi znao da pozove u dva, tri sata ujutro. Da mu pričam o košarci, da me pita za rad nogu, driblinzima, trikovima", pričao je Džordan.
"Želio je da bude najbolji košarkaš koji je mogao da bude, a ja sam htio da mu budem najbolji stariji brat koji sam mogao da budem", nastavio je "Leteći Majkl" dok su mu se niz obraze slivale suze.
"Kobi je znao kako da vam priđe na poseban način. Umio je čak da bude i naporan, ali da izvuče najbolje iz vas. Prije nekoliko mjeseci mi je rekao u poruci da uči kćerku neke nove trikove pa me pitao o čemu sam ja mislio dok sam trenirao košarku sa12 godina, a ja sam mu odgovorio:"Tad sam trenirao bejzbol", najsmejio je Džordan cijelu dvoranu.
"Umiremo od smijeha, a to se sve odvija u dva ujutru", prisetio se legendari košarkaš.
"S Kobijem je umro i dieo mene. Nastaviću da živim i u sjećanju ću čuvati malog brata. Počivaj u miru, brate", završio je Majkl Džordan.