Košarka

Partizan škripi u napadu: Kad nema Karlika Džounsa, uhvati se paučina na košu

Autor Tijana Jevtić Izvor mondo.rs

Partizan nije izgubio zato što je Valensija bila nedodirljiva, već zato što crno-bijeli nisu imali dovoljno napadačkih rješenja.

Izvor: MN Press

Partizan je u 12. kolu Evrolige poražen od Valensije 76:64, a izgubiti od lidera Evrolige nije sramota! Međutim, problem crno-bijelih nije u tome što je španska ekipa bila dominantna, ubjedljiva i nepobjediva u Beogradskoj areni, jer je, zapravo, sve bilo potpuno drugačije. Parni valjak je do samog finiša bio konkurentan, imao je priliku da meč preokrene u svoju korist, ali su sve njegove mane bile izraženije od onih koje je pokazao protivnik - i upravo je to prelomilo utakmicu.

Možemo da pohvalimo energiju, možemo da pohvalimo i odbranu, a napokon možemo da kažemo i da je tim Đoana Penjaroje bio gotovo nepogrešiv sa linije penala (21/22). Možemo da istaknemo i da je Partizan ponovo igrao oslabljen, posebno na poziciji "pet", gdje Kris Silva, iako je dobio prednost u odnosu na Žofrija Lovernja, jednostavno još nije spreman da pruži značajniju pomoć crno-bijelima. Međutim, tu bismo morali da stavimo tačku. Ono što je najveći problem crno-bijelih jeste napad.

Šta kaže statistika? Partizan je bio solidan u šutu za dva poena, pošto je imao 52 odsto uspješnosti (14/27), dok je u šutu za tri bio - katastrofalan. Crno-bijeli su pogodili pet trojki iz 30 pokušaja, što je svega 17 odsto uspješnosti. Ono što zabrinjava u ovom nabrajanju nisu samo loši procenti van linije 6,75. Trojke će se pogađati i promašivati, biće dobrih i loših izdanja u tom segmentu, ali pravi problem predstavlja nedostatak raznovrsnosti u napadu. Klub iz Humske moraće da pronađe način da poene osvaja i kroz igru "jedan na jedan", odnosno da obezbijedi sigurnija rješenja kada šut spolja ne funkcioniše.

Partizan mora da postane raznovrsniji u napadu

Primjera radi, Valensija je čak 45 puta pokušala da ugrozi koš Partizana šutem za dva poena, dok su crno-bijeli to uradili svega 27 puta. E, to je alarm! Parni valjak, ma u kakvoj situaciji bio - vodio ili gubio - ne smije da se oslanja isključivo na šut van linije 6,75. Partizanu je pod hitno potreban još jedan igrač koji bi, uz Karlika Džounsa, mogao da bude pouzdan napadački oslonac.

Žargonski rečeno, neko će morati da se pojavi u napadu. Očigledno je da je najbolji košarkaš Partizana preopterećen. Karlik Džouns postao je protivnicima lako rješiva jednačina - zaustaviš reprezentativca Južnog Sudana i zaustavio si najveći dio napadačke produkcije crno-bijelih. Nije problem bio umor Karlika, s obzirom na to da ga je Đoan Penjaroja poštedio svakog abaligaškog susreta. Uostalom, on i te kako umije da odigra više od 30 minuta i sve vrijeme bude važan za crno-bijele. Riječ je o tome koliko mu protivnik dozvoli da se razmaše.

Gdje je Partizan?

Partizan u prosjeku postiže 78,2 poena po meču i to znači da je ubjedljivo najslabiji napad Evrolige u aktuelnoj sezoni. Primjera radi, Valensija je drugi napad sa 94,7 poena u prosjeku.

Konkretno, u meču protiv Valensije harizmatični plejmejker je u pojedinim momentima na sebi imao čak trojicu protivničkih igrača, pa nije bilo lako pronaći rješenje za poene u timu Partizana. Kad gotovo niko ne može da nadoknadi poene Karlika Džounsa, crno-bijeli nemaju mnogo šta da traže protiv bilo kog tima - zvao se on Zadar ili Valensija.

Ko može da pomogne Partizanu?

Pitanje od milion dolara. Gdje pronaći adekvatnu zamjenu za Karlika Džounsa? Prije godinu dana vidjeli smo da se Partizan gotovo raspao zbog povrede najboljeg igrača, a situacija nije mnogo bolja ni u novoj sezoni. Ako Karlik "zakaže", malo je igrača koji će moći da ga zamijene. Zasad nije realno očekivati da će Itan Tompson, koji je trenutno van terena zbog povrede kuka, moći da preuzme inicijativu i vodi tim, iako u posljednje vrijeme igra mnogo bolje.

To nije ni Ostin Rivs, koji je nedavno stigao u Partizan. Iako je odigrao nekoliko solidnih mečeva, činjenica da nije konstantan ne nagovještava da će postati jedan od nosilaca igre. Prema tome, Tompson i Rivs biće igrači koji će pomagati timu i pronalaziti rješenja za doprinos u napadu, ali teško da mogu da preuzmu ulogu lidera, makar trenutno. Kako stvari stoje, Kajl Olmen se sve više otpisuje i postaje igrač za regionalno takmičenje, a ne može se mnogo očekivati ni od dvojice plejmejkera.

Alesandro Pajola je sjajnim šuterskim izdanjima već nekoliko puta pogurao Partizan ka pobjedi, slično je uradio i Luka Vildoza, ali pozicija organizatora igre podrazumijeva upravo to - da prenesu loptu i na najbolji mogući način organizuju napad. Prema tome, postizanje sigurnih poena van linije 6,75 nije njihov primarni zadatak u timu, jer kad je u pitanju protok lopte, odbrana i borbenost, tu im se ne može ništa pridikovati.

Trenutna raspodjela uloga u Partizanu ne ostavlja mnogo izbora i utisak je da crno-bijeli nemaju igrača koji bi mogao da parira igri Karlika Džounsa. Pojačanje ili iznenađenje (da neko neočekivano proigra)? Moraćemo da sačekamo epilog.

Partizan mora da iskoristi priliku

Partizan u duplom kolu Evrolige ima dva domaćinstva. Prvu priliku nije uspio da iskoristi, pa će u drugoj morati da zablista. Crno-bijeli dočekuju tim Dušana Alimpijevića, koji će u srijedu od 18 sati igrati protiv Real Madrida, pa bi samim tim u Beograd mogao da stigne umorniji od izabranika Đoana Penjaroje.

Bešiktaš će imati dan odmora manje od Partizana, putovaće u Beograd, a prije toga ga čeka i duel sa Real Madridom, ekipom koja u posljednje vrijeme igra znatno bolje. Jasno je da je pred turskim timom iscrpljujuća utakmica protiv sastava Pedra Martineza. Sve to moglo bi da ide naruku Partizanu, posebno uz domaći teren i podršku publike, da pobijedi u petak od 20.45 u Beogradskoj areni.

Crno-bijeli su protiv Valensije pokazali da mogu da odigraju veoma dobru odbranu i da protivniku otežaju posao čak i kada je riječ o jednom od najefikasnijih napada u Evroligi. Međutim, dobra defanziva ne može uvijek da bude dovoljna, ona jeste ključ, ali bez raznovrsnosti ona nije dovoljna. Ako žele da pobjeđuju u ovakvim utakmicama, moraće da pronađu dodatna napadačka rješenja i da ne zavise toliko od inspiracije jednog igrača. Protiv Bešiktaša će imati novu priliku da pokažu da su izvukli pouke iz poraza od Valensije