Dimitris Itudis otkriva kako je prijateljstvo sa Dušanom Ivkovićem oblikovalo njegov trenerski put i filozofiju u košarci.
Dimitris Itudis je izgradio jednu od najuspješnijih trenerskih karijera u evropskoj košarci, a na tom putu posebno mjesto zauzima Dušan Duda Ivković. Grčki trener je u razgovoru za X&O's CHAT govorio o prijateljstvu sa legendarnim Dudom, ali i o tome koliko je od njega naučio o košarci, radu i odnosu prema trenerskom poslu.
Itudis se sa velikim poštovanjem prisjetio Ivkovića, koji je preminuo 202. i istakao da njegov uticaj nije bio samo trenerski. Za Itudisa je Duda bio čovjek od kojeg je učio kako izgleda profesionalan odnos prema košarci i svakodnevnom usavršavanju.
"Moje prijateljstvo sa Dušanom Ivkovićem, koji nažalost nije uz nas, ali uvijek ostaje ovdje, kod nekoliko nas koji smo proveli dosta vremena sa njim, za mene je bilo model profesionalnog čovjeka prema košarci i svakodnevnog usavršavanja u nečemu što može široko da se objasni rječju 'trener'", rekao je Itudis.
Ivković mu otvorio vrata i ka Željku Obradoviću
Njihovo prijateljstvo počelo je krajem osamdesetih, a Itudis je posebno izdvojio 1989. i Evropsko prvenstvo u Zagrebu. Upravo kroz odnos sa Ivkovićem upoznao je i Željka Obradovića, što je dodatno uticalo na njegovu trenersku filozofiju.
"To prijateljstvo je krenulo 1989, kada je bilo Evropsko prvenstvo u Zagrebu. Tamo je Grčka igrala finale sa Jugoslavijom. Tako sam upoznao, preko Dušana, i Željka Obradovića", rekao je Itudis.
On je naglasio da je tokom godina sarađivao sa velikim brojem trenera iz Srbije i Hrvatske i da je upravo kroz te odnose formirao sopstveni pogled na košarku.
"Realno, uz Zagreb, prijateljstvo sa ljudima sa kojima sam sarađivao, i sa Pepsijem (Boško Božić)... Sarađivao sam sa dosta hrvatskih i srpskih trenera, tako da je sve što sam stekao kao filozofiju na kraju proizlazilo iz te saradnje, iz tog vida rada. Ne samo sa jedne strane", objasnio je Itudis.
"Drago mi je što sam studirao način rada, pripremu treninga, odnos prema sportu i odnos prema košarci", dodao je.
I nije slučajno što je upravo u Zagrebu počeo da gradi svoj trenerski put. Itudis je početkom devedesetih radio u KK Zagrebu, najprije sa mlađim kategorijama, a zatim i kao pomoćni trener.
"Zašto radiš to što radiš?"
Itudis je govorio i o tome kako je uopšte pronašao put u košarci. Posebno je istakao rad sa mlađim kategorijama, jer je još kao mlad trener imao želju da svoje znanje prenosi na djecu.
"Uvijek sam želio da budem taj koji želi da pruži svoju pomoć klincima. Nisam znao tada da ću biti u tom timu ili u tom timu, da li ću biti uspješan ili ne. Ali volio sam da pronađem odgovor na pitanje: zašto to radiš? Zašto radiš to što radiš? Da li te to ispunjava? Da li je to nešto što želiš da radiš najbolje? Radiš učeći sa klincima, sa mini-košarkom, kadetima, juniorima. I poslije toga dolazi razvoj i sve ono o čemu smo pričali", naveo je grčki trener.
Od Beograda do Zagreba
Itudis je u razgovoru otkrio i zanimljive detalje iz perioda kada je kao mlad čovjek prvi put došao u Beograd, prije nego što je školovanje nastavio u Zagrebu.
"Jedna stvar koju možda ljudi ne znaju jeste da sam boravio nekih 10 dana u Beogradu. Pričamo o 1987. ili 1988. godini, internet nije bio dostupan kao sada, a danas na telefonu imamo gomilu informacija. Tada je trebalo zvati telefonom, okrenuti nulu, zato što linija nije bila dobra, da se malo očisti linija", prisetio se Itudis.
"Bio sam ovdje zato što je bilo nekoliko mojih sunarodnika koji su studirali u Beogradu. Međutim, fakultet u Beogradu nije imao usmjerenje koje sam tražio, tako da je u to vrijeme Zagreb bio izbor."
U Zagrebu je tada postojao fakultet koji je Itudis želio da upiše, a dodatni podsticaj bila je i Univerzijada održana 1987. godine. Jugoslavija je tada u Zagrebu osvojila zlato, a selektor univerzitetske reprezentacije bio je upravo Dušan Ivković.
"Godine 1987. bila je Univerzijada u Zagrebu. Tada se gradilo sve. Pokojni Dušan Ivković je bio trener. Mislim, ako se ne varam, da je Toni Kukoč bio MVP Univerzijade."
Itudis je posebno govorio o infrastrukturi u Zagrebu. "Želim da kažem da je bila odluka sljedeća - da idemo u Zagreb, jer je tamo bio fakultet koji je i dan-danas među prva dva u Evropi. Ponosan sam što sam završio tamo fakultet."
Prve godine u Zagrebu za njega nisu bile jednostavne. Pored samog studiranja, morao je da savlada i jezik. "Prve moje godine, 1988/89, bile su posvećene tome da naučim jezik. Nisam znao ništa. Znao sam šta znači 'da', šta znači 'dobro' i šta znači 'ne'. Jer 'ne' na grčkom znači 'da', a ovdje 'ne'", ispričao je kroz osmijeh Itudis o slatkim mukama koje je imao u Jugoslaviji.