Željko Obradović je 2011. godine sa Panatinaikosom eliminisao Barselonu iz plej-ofa i osvojio Evroligu, ostavljajući Katalonce bez trofeja u epskoj seriji.
Uoči ovonedjeljnog okršaja između Panatinaikosa i Barselone, zvanični sajt Evrolige prisjetio se plej-of serije iz 2011. godine, u kojoj je Željko Obradović ostvario jedno od najznačajnijih trenerskih dostignuća u karijeri. Bila je to plej-of serija protiv Barselone 2011, koju je tada eliminisao sa Panatinaikosom i ujedno joj izbio titulu Evrolige iz ruku.
Katalonci su u taj plej-of, kao i u čitavu sezonu ušli kao favoriti, sa zadržanom okosnicom šampionskog tima iz sezone ranije. Dres "Blaugrane" nosili su Riki Rubio, Huan Karlos Navaro, Pit Majkl, Erazem Lorbek, Boni Ndong i Fran Vaskez, a povrh toga Fajnal-for 2011. bio je dodijeljen baš Barseloni.
Sa druge strane, PAO je imao za sobom "svježe" titule iz 2007. i 2009. godine, ali je tog ljeta bolno ostao bez Vasilisa Spanulisa, koji je u najvećem transferu u istoriji Evrolige prešao u Olimpijakos. Željko Obradović se oslonio na dokazanu osnovu tima u kojoj su bili Dimitris Dijamantidis, Majk Batist, Adonis Focis, Kostas Carcaris, Romen Sato i Stratos Perperoglu, a najveće pojačanje bio je Partizanov centar Aleks Marić, tada najbolja "petica" Evrope.
Barsa gazila bez milosti, a onda je stigao PAO
Top 16 faza u tom periodu igrana je u ligaškom sistemu i Barselona je bez poraza obezbijedila prednost domaćeg terena u plej-ofu, dok je PAO na istom putu gubio od Lijetuvos Ritasa kod kuće i uz to od Baskonije. Ipak, plasman u Top 8 je bio izboren i to je bilo dovoljno da "Žocov" tim upali mašinu kada je bilo najpotrebnije.
Barselona je povela 83:82 u prvoj utakmici, iako je slavni Dimitris Dijamantidis ubacio čak 26 poena. Lider Grka promašio je uz zvuk sirene trojku sa 10 metara za "brejk". Naredni mečevi bili su mnogo više "ratnički" - onakve kakvim ih je Obradović i htio.
U drugom meču je PAO kažnjavao Barselonu za odsustvo krilnog košarkaša Pita Majkla, dopuštao Rikiju Rubiju i Viktoru Sadu da šutiraju i promašuju, dok je Majk Batist u napadu bio jedan od ključnih i zakucao je konačnih 71:75 u Barseloni.
Dijamantidis zaigrao u transu
Treća utakmica je bila najnapetija u seriji. Ekipe su napravile ukupno 48 faulova i na kraju je heroj postao Dijamantidis, tada na vrhuncu svojih moći. Šut iz naskoka i četiri slobodna bacanja koja je iskoristio odlučili su pobjednika - 76:74. Sve u seriji okrenulo se na stranu Obradovićevog tima i uslijedila je rutinska pobjeda 78:67, uz timski nastup za trenersku kliniku - čak osmorica igrača ubacila su bar po osam poena. Nik Kalates bio je najefikasniji sa 12 poena, Sato i Perperoglu ubacili su po devet, Batist osam...
U istom naletu, Panatinaikos je otišao u Barselonu i u polufinalu Fajnal-fora pobijedio Montepaski iz Sijene sa 77:69, da bi u finalu srušio Makabi iz Tel Aviva rezultatom 78:70. Bilo je to remek-djelo Željka Obradovića i košarka za pamćenje jednog od njegovih najboljih "vojnika" Dimitrisa Dijamantidisa, koji je postao prvi ikad MVP Evrolige, MVP Fajnal-fora i najbolji defanzivac takmičenja - sve u istoj sezoni.
Sa druge strane, Barselona je tada predala trofej Evrolige i više ga nikad nije podigla.