Košarka

"Kucam im poruku i jecam, sve me boli..." Potresne riječi Boriše Simanića: Smogao sam snage i uzdigli su se!

Autor Milutin Vujičić

Boriša Simanić se prisjetio najtežih trenutaka karijere na Mundobasketu u Manili.

Izvor: RTS/Screenshot

Košarkaška reprezentacija Srbije osvojila je prošlog ljeta srebrnu medalju na Mundobasketu u Manili. U oslabljenom sastavu, bez vodećih igrača, a sa brigom većom od planine - posle meča Srbije i Južnog Sudana.

Jedan, na prvu loptu, ne tako opasan duel, pretvorio se u košmar cijelog tima - posebno Boriše Simanića. Nažalost, Simanić je ostao bez bubrega zbog nenamjernog udarca Nunija Omota, a spasao ga je doktor Dragan Radovanović. Insistirao je da se urade dodatni pregledi, da se što prije pomogne Boriši Simaniću kada je počeo da obilno krvari i njegova upornost je na kraju najvjerovatnije i sačuvala život košarkašu.

Kada se probudio posle operacije, Simanić je smogao snage i da pošalje poruku saigračima i tog trenutka kao da je svima pao kamen sa srca. Odahnuli su svi košarkaši Srbije, ponovo se pojavio osmijeh na njihovom licu i od tada smo zaigrali još bolju košarku, kao što bi rekao selektor Pešić: "Svi za jednog, jedan za svi". U istoimenom dokumentarnom filmu emitovanom na Radio televiziji Srbije, Simanić se prisjetio trenutka kada je uzeo telefon u ruke i javio se saigračima.

"Smislio sam ja šta ću da pošaljem, međutim, imam rez, boli me sve kada se nakašljem, jecam. Krenuo sam da kucam poruku i vidim da jecam, da me boli i ostavim. Posle pola sata koncentrišem se na nešto drugo i pošaljem. Istog trenutka su svi odgovorili, bilo im je mnogo lakše tada, uzdigli su se!", poručio je Simanić sa suzama u očima.

"Prva tri dana nisam znao gdje se nalazim. Stvarno, bili su bolovi veliki, sada, da ne pričam šta je sve bilo. Imao sam sondu i to sve što ide posle operacije. I onako, stomak mi se naduo malo više. Meni je bilo čudno jer nisam nikada tako nešto operisao da znam kako to ide. I zbog toga je Gaga insistirao na ponovnom snimku posle tri dana. Pa bilo je teško, stvarno je vrijeme mnogo sporo prolazilo, ležiš u sobi, sat je pravo na zidu preko puta. I gledam u njega, one sekunde sam ovako, tik, tik, polako, idu...",  podsjetio se borbe za život srpski košarkaš.

Podsjetimo, Simanić od prošlog ljeta nije igrao košarku i nada se da će se vratiti što prije na teren, a tokom pripremnih mečeva u Beogradskoj areni bodrio je srpske košarkaše. Oni su trenutno u Lilu gdje ih 28. januara očekuje prvi meč na Olimpijskim igrama protiv Sjedinjenih Američkih Država. Sa njima u grupi su još Južni Sudan i Portoriko.