Bio je veliki košarkaš, uspješan trener i posvećeni otac.
Dejan Milojević preminuo je u Americi od posljedica teškog srčanog udara, koji je doživio u utorak 16. januara uveče, na timskoj večeri Golden Stejta. Zajedno sa saradnicima iz stručnog štaba Voriorsa i sa članovima tima, on je bio u restoranu uoči utakmice protiv Jute u sredu, odakle je hitno prebačen u lokalnu bolnicu, gdje su se ljekari borili za njegov život.
Legendarni "Miloje" živio je u Americi 2021. godine, kada se sa porodicom preselio u San Francisko i postao član stručnog štaba Golden Stejta, najuspješnijeg tima na svijetu prethodnih desetak godina. U Kaliforniji je godinu dana nakon dolaska osvojio titulu, uz značajan doprinos, prije svega radu sa visokim igračima "ratnika". Na tom mjestu i u toj ulozi on je doživio tragičan kraj, a njegovo stanje pratila je čitava NBA liga, koja je zbog hospitalizacije srpskog stručnjaka odložila utakmicu Juta - Golden Stejt.
Dejan Milojević cijelog života je bio u košarci. Rođen je u Beogradu 1977, odrastao je u Padinskoj Skeli, potom se preselio u Zemun i stasavao sa loptom u ruci igrajući za Beovuk. Profesionalac je postao u FMP-u, gdje je lod 1998. do 2000. skrenuo pažnju na sebe i stekao status reprezentativca. Zajedno sa Markom Jarićem i Igorom Rakočevićem bio je među igračima super-talentovane reprezentacije koja je 1998. godine postala šampion Evrope u uzrastu do 22 godine u Italiji. Nakon toga, dva ljeta nije prolazio posljednji "rez" selektora Željka Obradovića za "A" selekciju koja je igrala Eurobasket 1999. i Olimpijske igre 2000, ali je dočekao svoju šansu 2001, kada je postao prvak Evrope sa Jugoslavijom pod vođstvom Svetislava Karija Pešića. Bio je to jedan od najdominatnijih nastupa bilo kojeg tima na evropskim prvenstvima, plava mašina koja je gazila protivnike od početka do finala i osvojenog zlata.
Godinu posle toga, Milojević zbog povrede nije mogao da učestvuje u Indijanapolisu, gdje je reprezentacija osvojila i Svjetsko prvenstvo, a u nacionalnom timu zaigrao je pod vođstvom Željka Obradovića na Eurobasketu 2005. godine. U međuvremenu je sa ekipom Budućnosti osvojio "duplu krunu" SR Jugoslavije i 2004. bio član drugog najboljeg tima Evrolige, u kojoj je sa Crnogorcima igrao i nokaut fazu. Za Budućnost je igrao i najduže u karijeri, četiri godine. Uveliko je bio nazivan srpskim "Čarlsom Barklijem", sa aluzijom na raznovrsnu igru uz dominatnu snagu i građu, visinu od 201 centimetar i 215 kilograma, pa ni najjači protivnici nisu uspijevali da dobijaju duele sa čvrstim Beograđaninom.
Posle niza godina u Crnoj Gori, Milojević je ostvario želju da zaigra u Partizanu, odbio je zbog toga i Dinamo Moskvu i Crvenu zvezdu i ostavio tako dubok trag da ga Grobari samtraju legendom kluba. U Evroligi je postizao po 20,8 poena prve sezone, 16,4 druge sezone i uz to bio ključni igrač ekipe koja je osvajala domaće trofeje. Iz Humske je potom otišao u Španiju, gdje je dvije godine igrao u Valensiji, posle toga je odigrao sezonu za Galatasaraj, a zbog problema sa povredama nije ostvario želju da posljednju sezonu odigra za Partizan, pa se 2009. godine povukao.
Uslijedio je Milojevićev prelazak na trenersku klupu, najprije kao pomoćnik, a od 2012. godine i kao šef stručnog štaba Mege, koju je vodio od 2012. do 2020, kao jedan od najdugovačnijih trenera i u klubu i u regionu. Za to vrijeme osvojio je Kup Radivoja Koraća, igrao završnicu regionalnog plej-ofa sa mladim timom i "izbacio" super-talente srpske košarke, pre svih Nikolu Jokića i Vasiljia Micića. Tokom 2020. napustio je Megu, prešao u Budućnost, a 2021. je dobio sjajan ispraćaj u Ameriku, gdje je otputovao sa idejom da radi u NBA ligi, a da njegov sin Nikola konkuriše za mjesto na koledžu.
Sve snove je Miloje ostvario, jer ne samo da je stigao u San Francisko i bio dio najboljeg tima na svijetu, već je i postao NBA šampion 2022. godine, posle čega je bio dio delegacije koja je tradicionalno odnijela titulu i u Bijelu kuću.
U svemu što je radio bio je izuzetno uspješan, a njegova smrt ostavila je nenadoknadiv gubitak u njegovoj porodici i među prijateljima, ali i u srpskoj i NBA košarci, kojoj je trebalo da da još decenije i decenije rada. Nažalost, snažan infarkt bio je tako jak da se ispostavio da je bio koban.
Za sobom je ostavio suprugu Natašu, ćerku Mašu i sina Nikolu.