Za Bojana Dubljevića su individualna priznanja, maltene, postala dobra navika, iako mu je, kako kaže, timski uspjeh uvijek na prvom mjestu.
Zahvaljujući igrama u španskoj Valensiji, za koju nastupa punu deceniju, ali i dresu reprezentacije, crnogorski košarkaški as iz sezone u sezonu obogaćuje svoju riznicu nagrada kojima samo potvrđuje status igračke ikone Valensije, ali i renome jednog od najboljih crnogorskih igrača od obnavljanja nezavisnosti.
Posljednje, u nizu, priznanje stiglo je iz Košarkaškog saveza Crne Gore, koji je Dubljevića proglasio za najboljeg crnogorskog košarkaša u inostranstvu, rekordni šesti put, pošto je isto priznanje dobio i 2013, 2017, 2018,
2019. i 2021 godine…
“Ponosan sam što sam dobio to priznanje, posebno što ono dolazi iz moje zemlje. Iako nijesam neko ko juri za individualnim priznanjima, ona su pokazatelj napornog rada. Vjerujem da dođu sa zaslugom i drago mi je što sam ih toliko puta dobio”, kaže na početku razgovora za Pobjedu Bojan Dubljević, koji je prvo priznanje od KSCG dobio daleke 2011. godine, kao najbolji košarkaš Crne Gore, u godini u kojoj je prvo igrao na pozajmici u Lovćenu, a zatim u dresu
Budućnosti.
Pored Bojana, nagrade za 2022. godinu otišle su u ruke još dvoje Dubljevića, njegovih rođaka Jelena je najbolja igračica u inostranstvu, a Dušan trener godine. Na pitanje u čemu je tajna uspjeha košarkaškog prezimena Dubljević, Bojan odgovara:
“Nema tu nikakve tajne, to je samo naporan rad. I Jelena i Dušan su veliki radnici, vrlo talentovani i veoma posvećeni svom poslu”, dodaje 32-godišnji Nikšićanin.
Kraj godine je i vrijeme kada se, obično, sumiraju utisci, pa i na profesionalnom planu.
“Što se tiče klupske sezone i nijesam previše zadovoljan. Ne igramo kako želimo, imamo dosta padova u igri u sezoni. Znam da možemo bolje i nadam se da ćemo to i ostvariti. Što se tiče reprezentacije, tu sam i više nego zadovoljan. Imali smo dobre kvalifikacije. Izdvojio bih utakmicu sa Bosnom i Hercegovinom kući, gdje smo u prelijepoj atmosferi pred našim navijačima savladali jedan izuzetno jak tim. Evropsko prvenstvo je bilo dosta dobro, pokazali smo da nam je mjesto među najboljim reprezentacijama i sad nas čeka posljednji prozor za kvalifikacije na Svjetsko prvenstvo”, kaže Dubljević.
Nakon dvoipogodišnje pauze, zbog povreda i klupskih obaveza, Bojan se u 2022. godini vratio u reprezentaciju Crne Gore. Koliko prisustvo kapitena i lidera ekipe znači našoj selekciji vidjelo se u avgustovskom ,,prozoru kvalifikacija za Mundobasket, i važnoj pobjedi protiv Bosne i Hercegovine (12 poena, osam skokova), ali posebno na Evropskom prvenstvu, gdje je zajedno sa Kendrikom Perijem bio najbolji strijelac našeg tima (prosječno po 15,2), te najbolji skakač (5,8 po utakmici). Njegova, ali i igre ostalih naših reprezentativaca, omogućile su Crnoj Gori da na septembarskom Eurobasketu ostvari najbolje rezultate u istoriji, jer je sa tri pobjede prošla u osminu finala. Nakon Belgije i Bugarske naša selekcija je u Tbilisiju morala da savlada i domaću Gruziju, pred više od 8.000 vatrenih navijača, a onda je, u osmini finala, zahvaljujući odličnoj igri u drugom poluvremenu, u Berlinu do kraja mučila drugog domaćina Njemačku, koja je na kraju slavila 85:79.
“Odradili smo dobar posao u kvalifikacijama. Dobiti Bosnu i Hercegovinu u najjačem sastavu nije bilo nimalo lako, ali su nas u ,,Morači” naši navijači vodili do pobjede. Utakmica sa Litvanijom je bila ne tako sjajna, jednostavno su dosta jači od nas i nijesmo mogli da se takmičimo s njima. Došlo je to Evropsko prvenstvo gdje je svaki igrač ginuo za svoju zemlju, ponosno smo branili boje reprezentacije. Uslovi u Tibilisiju su bili loši, od hotela i hrane do puta do sale gdje smo svaki dan putovali sat vremena da bi odradili kratak trening. Tokom utakmica smo imali i problema da se naviknemo na kriterijum suđenja, ali tu nema nikakve zamjerke. Prošli smo tešku grupu i u Berlinu igrali sa domaćinom i pokazali da možemo da se
nosimo s njima. Bio je to dobar Eurobasket, imamo samo lijepe uspomene i sad je fokus da se kvalifikujemo za Svjetsko prvenstvo”, sumirao je utiske iz prošlog ljeta Dubljević.
Crna Gora je na korak od drugog uzastopnog plasmana na Mundobasket. U posljednjem “prozoru” kvalifikacija, “crveni” 23. februara gostuju BiH, a 26. dočekuje Češku. S obzirom na to da Valensija 24. februara igra meč Evrolige kod kuće sa Olimpijakosom, neizvjesno je da li će španski klub dozvoliti Dubljeviću da dođe i zaigra za reprezentaciju, i dobije priliku da u ,,Morači, u slučaju pozitivnog ishoda, doživi iste emocije kao iz prethodnih kvalifikacija za SP, i meča sa Letonijom, protiv koje je Crna Gora proslavila prvi plasman na Mundobasket.
“Jedan od najljepših momenata moje karijere je upravo ta utakmica protiv Letonije. Taj osjećaj i te emocije su nešto što nikad neću zaboraviti. Što se tiče “prozora” u februaru, male su šanse da će klub da me pusti da igram. Čak i u novembarskom “prozoru” su španski klubovi zabranili igračima da igraju. Ono što je sigurno, jeste da jedan igrač ne čini reprezentaciju. Ne zavisi Crna Gora ni od mene, ni od bilo kojeg pojedinca, već od tih igrača koji su u mogućnosti da igraju. Pokazali su da je tako i znam da će učiniti sve kako bi otišli na SP.
Ipak priznaje da mu “nije lako gledati sa strane kako njegova ekipa igra a ne može da joj pomogne”.
“Neko sam ko se uvijek odaziva pozivu reprezentacije. Samo su me povrede i igranje u Evroligi spriječili da se odazovem i kao takav mnogo mi teško pada situacija da još uvijek nema dogovora između Evrolige i Fibe da najbolji igrači mogu da igraju za svoju zemlju. Nadam da će se to brzo riješiti.
Pred posljednji “prozor”, naša selekcija je treća na tabeli grupe K, sa šest pobjeda i četiri poraza, iza Francuske i Litvanije koje su već obezbijedile plasman na SP, a ispred Bosne i Hercegovine (5-5), Mađarske (5-5) i otpisane Češke (3-7).
U posljednjem “prozoru” našoj selekciji treba jedna pobjeda u dva meča, u gostima protiv Bosne i Hercegovine, ili, pak, kod kuće sa Češkom, da se domogne SP, pod uslovom da eventulan poraz od BiH ne bude veći od 18 poena, imajući u vidu pobjedu Crne Gore u “Morači” sa 88:69.
“Ja sam optimista, vjerujem u naš tim i stručni štab i znam da će uraditi sve kako bi se kvalifikovali na Mundobasket. Ostale su još dvije utakmice i nadam se da ćemo opet gledati Crnu Goru na velikom takmičenju.”
Dubljević ističe da bi novi plasman na Mundobasket bila ogromna stvar za Crnu Gora.
“Pogotovo što smo mi mala zemlja. Da drugi put zaredom odemo na Mundobasket ne bi bila velika stvar samo za nas igrače i stručni štab, već i za narod koji bi ponosno gledao svoju reprezentaciju kako se bori među najvećim ekipama svijeta. Takođe, to bi bilo važno i za svu djecu u Crnoj Gori koja se bave košarkom, kojima je sigurno san da jednog dana igraju na najvećem takmičenju”, zaključio je Bojan Dubljević.