Sport ponekad piše divne priče, jedan takav dogodio se na utakmici u Americi. O ovome priča cio svet...
Sport je pun pobjeda, poraza, majstorija, lijepih i ružnih momenata. O kom god sportu da se radi, to je samo jedan dio svega. Međutim, postoji i jedan segment koji je važniji od svega toga. To je ljudskost. Kada se svi ujedine i ljudi na tribinama i na terenu onda se dogode momenti o kojima priča cio svijet.
Jedan takav se dogodio u srednjoj školi u Mičigenu. Tada je oko 2.500 ljudi na tribinama zaćutalo. Vladala je potpuna tišina, a sve zbog jedne djevojke po imenu Džuls Hogland (17). Ona je košarkašica škole "Ziland" koja je slijepa. Zbog toga što ne može da vidi koš su joj svi pomogli na predivan način, prvo je to učinila jedna od saigračica, pa onda i trener.
Njena drugarica je stala iza nje, pomogla joj da se namjesti u poziciju za izvođenje slobodnog bacanja. Tada je cijela dvorana zaćutala, a jedna od žena koja je u stručnom štabu je uzela motku, počela da udara sa njom iza table, pa je Džuls na osnovu zvuka mogla da procijeni gdje se nalazi koš. Šutnula je, pogodila i onda je nastao haos. Svi su skočili i proslavili taj pogodak veoma emotivno.
"Bila sam veoma nervozna, mogla sam da osjetim kako svi zure u mene. Srećom po mene nisam mogla da ih vidim", rekla je Hogland i tako pokazala i smisao za humor uprkos problemima sa vidom.
Otkrila je i kako se osjećala u momentu kada je čula reakciju sa tribina.
"U tom momentu sam rekla sebi 'To, uspjela sam'. Bila sam uzbuđena i veoma ponosna na sebe", poručila je Džuls.
Ona igra za košarkaški tim škole "Ziland" u kom se nalaze učenici sa i bez invaliditeta. Svi oni zajedno igraju u istom timu što je još jedan pokazatelj druženja i zajedništva.
"Džuls je toliko naporno radila prethodnih godina na izvođenju tog šuta. Bilo je predivno vidjeti kako pogađa pred više od 2000 ljudi na tribinama. Presrećni smo i zbog nje i njene porodice. Divan dan za sve nas", kazao je trener ekipe Nejt Vandeguč.
Njena majka Karen je ispričala da je rodila trojke, sin je nažalost preminuo sa četiri nedjelje, dok su Džuls i druga ćerka preživjele. Džuls je ostala slijepa, dok njena sestra nema problem sa vidom.
"Bog mi je dao snagu da nastavim da se borim. Da nisam imala vjeru ne bih bila ovdje. Učim kako da živim samostalno, koristim štap da sama pređem ulicu, pokušavam da naučim kako da koristim autobus, za to vrijeme radim u 'Pica Hatu' i tamo slažem kutije", ispričala je Džuls svoju priču.
Zbog svega toga je njena mama Karen jedva zadržavala suze dok je pričala o njoj.
"Nadam se da će ona ohrabriti djecu da se bore i da budu ambiciozni, da ne dozvole da ih ništa obeshrabri. Neka pogledaju Džuls i snimak njenog slobodnog bacanja i vide da mogu i oni da urade sve što naume", zaključila je Karen Hogland.