Crnogorski košarkaški trener Srđan Radulović konačno je stigao na Cetinje, prenosi Pobjeda.
Radulović je sa svojom porodicom uspio da napusti Kijev i poslije dugih i stresnih pet dana puta stigao u Prijestonicu, navodi Pobjeda.
Košarkaški stručnjak, koji je i selektor ženske ukrajinske reprezentacije, prvo je 20. februara pobijedio Prometej, osvojivši Kup Ukrajine sa košarkašicama Budiveljnika, ekipe koju predvodi sa klupe, da bi samo par dana kasnije bio u skloništu.ž
Sedam noći u bunkeru, natjerali su Srđana Radulovića da svoj život i život svoje porodice stavi na kocku, da krene u krajnji rizik i da konačno pokuša da porodicu izbavi iz rata i krene ka svojoj Crnoj Gori. Nakon pet dana i 2.500 kilometara putovanja kolima Radulović je preksinoć stigao na Cetinje.
“Iskreno još sam pod utiskom svega što se desilo i tokom boravka u Kijevu i tokom putovanja, ali i dešavanjima koja još traju u Ukrajini. Osjećam zadovoljstvo što sam konačno u svojoj zemlji i što mi je porodica na sigurnom, ali daleko od toga da mogu biti srećan kompletno, jer ovo što se dešava Ukrajini i Ukrajincima me boli i srce mi se cijepa. Doputovao sam bukvalno bez torbe, sve mi je ostalo u stanu u Kijevu, ali najvažnije mi je da sam spasio porodicu”, govori Srđan Radulović na početku razgovora za Pobjedu.
Srđan Radulović ističe da je srećan što mu je porodica sada spokojna i bezbjedna. Supruga Oleksandra, sin Ignat i kćerka Ekaterina preživjeli su rat, iako nije bilo lako.
“U našem autu bilo je kao u Tarantinovim filmovima. Dešavaju se ludačke scene, a ja puštam dječje pjesme, kroz osmijeh naglašava Srđan.
“Ignat ima 10, Ekaterina samo pet godina i sigurno da je ovo za njih bio stres, ali pokušao sam da ih zabavim i da se osjećaju koliko-toliko normalno”, kaže Radulović za Pobjedu.
Jako stresna situacija, zadesila je Radulovića prilikom puta do granice sa Moldavijom.
“Na svakih pet kilometara postavljene su barikade, a na barikadama uglavnom su građani sa lovačkim puškama ili mitraljezima. Uvijek morate da izađete da vas kontrolišu i da im objasnite situaciju. Međutim, na jednoj od barikada nije bilo nimalo prijatno. Izvadio sam crnogorski pasoš, ali kako su vidjeli crveni pasoš sa grbom koji je sličan ruskom, odmah su skočili na nas, izvadili automate, što je bio stres. Iz drugog auta izašao je Ivan Adžić, podigao ruke i objašnjavao da smo mi Crnogorci, zatim donio brojnu papirologiju, kako bi se situacija smirila”, kaže Radulović za Pobjedu i dodaje da su ukrajinski vojnici izuzetno korektni.
“Uvijek su bili puni razumijevanja, čim vide da je u pitanju porodica i mala djeca. Željeli su da pomognu, predlagali gdje da se sklonimo, nudili hranu, zaista nevjerovatno.”