Srđan Blažić završio fudbalsku karijeru i postao tehnički direktor Iskre iz Danilovgrada, za Dnevne novine pričao o lijepoj i uzbudljivoj karijeri…
Od teških i džombastih crnogorskih terena, preko sunčane Grčke, tmurne i hladne Belgije do posljednjih stranica karijere koje je ispričao u tišini Danilovgrada. Crnogorski golman i nekadašnji reprezentativac Srđan Blažić ovog januara odlučio je da rukavicama nađe posebno mjesto u ormaru i stavi tačku na zanimljivu i uzbudljivu karijeru.
Od sada će raditi kao tehnički direktor Iskre - kluba u kojem je i odigrao posljednje utakmice karijere. Kada se sa 38 godina osvrne na sve iza sebe, njegove prve riječi su...
“Iskreno - i više sam nego zadovoljan, mislim da sam imao više od dobre karijere - posebno za nekoga ko dolazi iz Crne Gore, a ko je deset godina igrao u inostranstvu”, istakao je za Dnevne novine Srđan Blažić.
“Svakoga možete možda da ‘kupite’ na dvije utakmice, a kvalitet se najbolje ogleda u tome koliko ste ostali u inostranstvu. Uz sve to igrao sam za ozbiljne evropske klubove, poput Standarda iz Liježa ili Anortozisa, kao i u jakoj Prvoj ligi Grčke”.
Mnogo godina u Grčkoj (Levadijakos i Lamija između ostalih), prelazak u veliki Standard i osvajanje Kupa Belgije, pa u kiparski Anortozis koji je u tim godinama bio redovan učesnik Lige šampiona i Lige Evrope... Mnogo je stvari kojih se Blažić sjeća iz klupskog života, ali jedan poziv promijenio je sve.
“Fudbal mi je mnogo dao, ali ništa što sam prošao u karijeri – od osvojenog Kupa sa Standardom, igranja u Ligi Evrope, ličnih uspjeha u Grčkoj - ne može da se poredi sa pozivom u reprezentaciju”, emotivno priča Blažić.
“Uz sve to velika je čast bila i samo biti član takve reprezentacije - vjerovatno naše najjače od osnivanja.”
Član “sokola” bio je dugo, a upisao je dva nastupa - međutim, ni manja minutaža nije umanjila osjećaj ponosa kada bi “navukao” dres sa najdražim grbom.
“Često kroz šalu kažem - samo mi je poziv kada sam dobijao djecu bio draži od tog poziva u reprezentaciju. Najviše sam ponosan na njega, jer sam bio član takve selekcije iako nijesam ostavio veliki pečat u nastupima - 28 puta sam bio na klupi, a dva puta sam branio”, istakao je Blažić.
“Možda zbog toga ostaje mali žal, ali i to su bile najbolje godine Vukašina Poleksića i Mladena Božovića.”
Ipak, na kraju...
“Ukupno gledano samo se sa ponosom sjećam tih dana u reprezenataciji i te atmosfere koju smo tada imali i koju nam je narod pružao. Takve stvari se prepričavaju dok si živ.”
Poziv u reprezentaciju bio je najljepši trenutak Blažićeve karijere, a kada je bilo najteže?
“Kada nas je Češka eliminisala u baražu za EURO 2012”, nema dilemu nekadašnji golman “sokola”.
“Mislim da smo i u Pragu bili bolji od njih, ali su oni imali fenomenalnog Petra Čeha, koji je zaustavio nekoliko naših odličnih šansi, a mi smo primili pomalo ‘bezveze’ golove. Ipak, i pored tog poraza (2:0) vjerovali smo da u Podgorici možemo nešto da napravimo.”
A u Podgorici...
“Igrali smo zaista fenomenalno, ali je opet Čeh pravio čuda i nijesmo imali sreće da postignemo gol. Bili smo tako blizu velikog takmičenja, a zbog nevjerovatne atmosfere i ljubavi koju smo doživljavali na svakom koraku mislili smo da su takvi rezultati nešto prirodno što nas sljeduje. Uvijek se sa sjetom prisjetim toga, ali i to je fudbal.”
Pored bogate karijere u inostranstvu, Blažić je nosio i dresove dosta naših klubova - u kojem od njih ste se najljepše osjećali?
“U svakom. Od Koma koji je prva ljubav, preko Budućnosti, koja je uvijek posebna za svako dijete iz Podgorice, odlaska u Rudar, gdje sam sa Božidarom Puśom Vuksanovićem spartanski radio i gdje smo osvojili prvi Kup u nezavisnoj Crnoj Gori, pa do pravljenja evropske Iskre. Svaki klub je imao neku svoju priču i teško je reći gdje sam se najbolje osjećao - svi su me poštovali i vjerovali u mene”, istakao je Blažić.
Kada su u pitanju inostrane avanture, nekako se izdvajaju Grčka i Belgija.
“Radi se o dva potpuno odvojena i različita svijeta. Grčka je po kulturi, načinu života i temperamenta apsolutno ista kao Crna Gora. Mjesto gdje je klima odlična, uvijek se uživa u životu, a još sam odmah po dolasku kao klinac izborio šansu u Levadijakosu i sve je od prvog dana krenulo uzlaznom putanjom.”
A onda sve drugačije u srcu Evropske unije.
“Dolazak u veliki klub i odmah prelazak iz krajnosti u krajnost. Sačekao me surovi profesionalizam, ali i totalna ekonomska sigurnost. Uz sve to Belgija je nekako hladna - i klimatski i po temperementu naroda”, poručio je Blažić, koji je u Belgiji igrao sa velikim igračima koji su bili na početku.
“Moji saigrači su tada bili Aksel Vitsel, Kristijan Benteke i Stiven Defur, a protivnici Tibo Kurtoa, koji je tada branio za Genk, baš kao i Kevin de Brujne, koji je nastupao za isti klub. Bili su tada veoma mladi, ali odmah se tu vidjela klasa i lako se moglo prepoznati da će da budu veliki igrači”, objasnio je Blažić.
Srđan Blažić kao tehnički direktor može da obeća navijačima Iskre?
“Lično uvijek imam najveće ambicije, imam i mnogo iskustva kroz desetogodišnju karijeru u inostranstvu. I sada želim da budem takmičar i da se takmičim da Iskru dovedem na nivo da budemo najbolji u državi. Koliko ćemo to uspjeti ne znam samo iz finansijskih razloga, jer je to posljednjih godina sve svedeno na entuzijazam predsjednika Blaža Šaranovića i Opštine Danilovgrad”, poručio je Blažić, koji zna kakav model treba primjeniti.
“Mislim da je što se tiče finansija Budućnost pravi primjer kako neki klub treba da se organizuje, funkcioniše i da neko stane iza njega. Svi treba da se ugledamo na Budućnost, ali za to nam je potreban neko ko ima viziju i ambiciju da stane iza kluba. Dakle ovo kako Budućnost radi - to je model kako bih volio da vidim Iskru u narednom period”.