Sedam primljenih golova na tih 12 mečeva uopšte nije loše i Stanojević jeste konsolidovao odbranu - ali sva rešenja treba tražiti u ofanzivi.
Partizan se posle dvonedeljne pauze vratio na domaće terene i odmah je uradio ključnu stvar - upisao je treću uzastopnu pobjedu za povratak na drugo mjesto Superlige Srbije.
Pobjeda protiv Proletera uopšte nije bila lijepa, minuti su nedostajali da pobjede uopšte i ne bude, ali i takvi trijumfi su važni. Naročito crno-bijelima koji moraju da uđu u seriju pobjeda. Ipak, ne može se ne primijetiti nedostatak golova u igri "parnog valjka".
Tim Aleksandra Stanojevića je po drugi put od njegovog povratka u Humsku uspeo da upiše tri uzastopne pobjede. Prvi put je to učinio u prva tri meča - protiv Rada, Sfintula (u 120 minuta) i Zlatibora.
Posle tog uspješnog starta, crno-bijelima su uslijedile samo dvije pobjede u narednih šest utakmica (oba puta protiv Bačke), da bi se posle poraza od Radničkog u Nišu stvari ponovo "resetovale".
Ali to je samo u rezultatskom smislu. U igračkom problemi i dalje postoje.
Partizan mora da više bude "parni valjak"
Taj nadimak je nerijetko pokazatelj kako trenutno igra Partizan. Kada crno-bijeli pobjeđuju, ali ne baš ubjedljivo ili sigurno, i "parni valjak" se ređe koristi. Stanojevićevom timu je potrebno da postanu tim koji će moći skoro svakom timu u ligi da postigne tri ili četiri pogotka, da se ne ređaju samo pokušaji sa distance, već da ofanzivna igra bude čvrsto konstruisana - plod timske igre, ne samo individualnih poteza.
Partizanu nedostaje bolja struktura u završnici napada, što se vidjelo i protiv Proletera. U prvom poluvremenu su za 45 minuta domaći šutnuli 11 puta, ali jedva da su jednom ozbiljnije ugrozili gol Novosađana. Primijetio je to i sam Stanojević.
"Nisam zadovoljan jer kao Partizan moramo stalno da stvarano šanse. Nismo bili konstantno opasni, ali oni su kvalitetni i sa razlogom su tu gdje jesu. Nisu ni oni lako gubili utakmice, a mi u tom napadačkom segmentu moramo da budemo još opasniji", rekao je Stanojević posle pobjede protiv Proletera.
Sedam puta "do 1 gol", pet puta "dva plus"
Stanojević je od povratka u klub vodio crno-bijele na 12 utakmica u svim takmičenjima. Za to vrijeme su postigli 17 golova, a treba imati u vidu da je Partizan odigrao i sat vremena fudbala više nego što bi inače bio slučaj, zbog onih produžetaka protiv Sfintula i Šarlroa.
U prosjeku je to 1.34 golova na 90 minuta fudbala. To nije dovoljno dobro za Partizan.
Partizan je na sedam utakmica od pomenutih 12 mečeva postigao ili jedan gol ili nijedan. Istina samo jednom se desilo da uopšte ne zatresu mrežu (poraz u Nišu), dok su jedino na Stanojevićevom "drugom debiju" postigli više od dva pogotka - 3:0 protiv Rada. Po dva gola su postizali protiv Bačke (dva puta) i protiv Mačve i Spartaka. I to je to.
Sedam primljenih golova na tih 12 mečeva uopšte nije loše i Stanojević jeste konsolidovao odbranu. Manji padovi koncentracije se ponekad dese, kao kada je Proleter pogodio prečku u finišu meča dok je rezultat i dalje bio 0:0.
Ali sva rešenja treba tražiti u ofanzivi. Kada bi Partizan podigao prosek postignutih golova ni poneki primljen gol ne bi odmah vodio u probleme kakve smo ranijih mjeseci umjeli da vidimo.
Partizan nema sređenu napadačku strukturu posle burnog prelaznog roka i to se vidi. Vrijeme će Stanojeviću biti potrebno da sve "posloži", vjerovatno i zimski prelazni rok, ali Partizan mora što prije da ponovo bude "parni valjak".
Onda će i serije pobjeda biti znatno duže.