Debitant na spisku selektora fudbalske reprezentacije Crne Gore Miloš Milović pričao o pozivu za utakmice sa Kazahstanom, Azerbejdžanom i Kiprom, svojoj karijeri, očekivanjima…
Život je ponekad poput filmske priče, režiran svim neobičnim I neočekivanim raspletima... Sve ono tužno, ali i lijepo što fudbal nosi, baš kao na filmskom platnu, Miloš Milović je prošao u posljednjih pola godine.
Tokom vrelog ljeta sa Komom je ispao u Drugu ligu, a već ovog novembra dotakao je zvijezde, nešto što svaki sportista sanja - uskoro će grb Crne Gore zasjati sa njegovih grudi.
Štoper Voždovca novo je ima na spisku selektora Crne Gore Faruka Hadžibegića za mečeve sa Azerbejdžanom i Kirpom u Ligi nacija, kao i za prijateljski protiv Kazahstana.
“Šta navijači Crne Gore mogu da očekuju od mene? Sigurno da ću srce da ostavim na terenu za našu zemlju. Ovo je za mene velika čast I moram dokazati da sam je vrijedan poziva”, poručio je za Dnevne novine Milović.
Novi član “sokola” nakon Koma “odletio” je na čuveni “krov” Voždovca, brzo se ustalio i pokazao da zaslužuje poziv u reprezentaciju. Ipak, kada je stigao pomalo je zatekao našeg fudbalera.
“Da, bio sam i više nego iznenađen”, ne krije Milović. “Sama činjenica da znate da neko prati i interesuje se za vaš rad i učinak u klupskom fudbalu i da vas razmatra kao mogućeg člana, sama po sebi je zadovoljavajuća i motiviše za dalji rad”.
Prelazak u tim koji je trenutno u vrhu srpskog fudbala, ispostavilo se, bio je pravi potez.
“Period ljetnjeg prelaznog roka je bio veoma turbulentan, ali kada sa ove tačke sumiram utiske, zadovoljan sam i zahvalan kako se sve odvilo. Kruna predanog rada i truda je svakako ovaj poziv da se pridružim našoj reprezentaciji”, dodao je Milović.
Momak iz Herceg Novog igrao je za Mogren, jedno vrijeme je nosio dres Honke iz Finske, a nakon toga i Prištine, Arsenala iz Tivta, Bokelja... Mijenjao je dosta klubova, a onda se “pronašao” u Komu.
“Za Kom će me uvijek vezati lijepa sjećanja, igranje u Drugoj ligi, pa ulazak u Prvu sa fenomenalnom ekipom sa Zlatice. Nažalost, ispali smo u baražu, a u drugoj utakmici zbog bolesti nisam mogao da pomognem”, prisjetio se Milović.
“Nakon dobrih i uspješnih 18 mjeseci sa tim klubom, koji mi je pružio šansu da se vratim fudbalu, počelo je moje novo poglavlje u Voždovcu”.
Zbog svega 24-godišnji fudbaler i dalje osjeća zahvalnost prema svom bivšem klubu i ljudima koji su tada bili u njemu.
“Moje vrijeme u Podgorici je obilježio i trener Viktor Trenevski koji me je dočekao kada sam stigao u klub. Tokom prve godine je bio sa nama, dao mi je slobodu i podsticaj, prepoznao je u meni potencijal i pomogao mi da se razvijem kao igrač i na ličnom planu ostavio veliki utisak, a Ana Mučalica mi je pomogla na fizičkom planu, radeći sa mnom na poboljšanju fizičke spremnosti”.
Postojala je čak i mogućnost da Milović ostane na Zlatici.
“Iako sam razmatrao ostanak u Komu, kada je poziv iz Voždovca stigao znao sam da moram dalje. U tome su me podržali i saigrači i uprava Koma”, jasan je Milović.
Zajedno sa Milovićem dres Voždovca nosi još jedan Crnogorac - ofanzivni vezista Nikola Vujnović, momak koji je tokom oktobra već bio član “sokola”. Sada će obojica biti članovi reprezentacije, a njihov put isprepleten je od malih nogu.
“Nikola i ja smo najbolji drugovi od djetinjstva, komšije, a prve fudbalske korake smo započeli zajedno u Fudbalskom klubu Orjen. Obojica smo igrali za U-19 reprezentaciju Crne Gore. Sada igramo zajedno i u Voždovcu, a pružila mi se prilika da mu se pridružim i u reprezentaciji. Presrećan sam”, ne krije Milović.