Svi ljubitelji fudbala i oni stari koji su gledali io ni mlađi koji su samo čuli znaju koje bio Helenio Herera.
Bio je to čovjek koga nije previše zanimala ljepota fudbala i kreacija i igra, ono što je praktikovao bili su odbrana i zatvaranje.
Svakome ko uživa u ovoj igri, to je bila degradacija fudbala, ali sa druge strane dosada i monotonija koja je funkcionisala i donosila mu titule i trofeje kojima je Helenio bio opsjednut.
Herera kao igrač nije stvorio zapaženu karijeru, nije napravio ništa spektakularno, uklapao se u prosjek.
Kada je igranje zamijenio zviždaljkom i treniranjem, tek tada je njegovo ime postalo važno u javnosti.
Naime, mnogi vjeruju kako je on tvorac sistema igre "katenaćo”, odnosno fudbalske strategije u kojoj je prvi cilj, ne primiti pogodak, u kojoj se prvo braniš, a u napadu šta uradiš.
I to mu je išlo sjajno, ali zbog toga Herreru mnogi ne smatraju vrhunskim trenerom, iako je on to zapravo bio. Katenaćo je postao sinonim za Helenija Herreru , što je ostalo i do dan danas.
On je uvijek imao jasan cilj, a to su bile pobjede i trofeji, nije mu bila bitna ljepota, već svrha. Najčešće je igrao u formaciji 5-3-2, sa čvrsto zatvorenom obrambenom formacijom i s forsiranjem samo kontranapada. Svoju trenersku karijeru proveo je u nekoliko velikih klubova, trenirao je tako, između ostalog, Atletico Madrid, Sevillu, Barselonu Inter. Romu U Interu je proveo najsjajnije trenutke karijere osvojivši sa ovim klubom dvije titule prvaka Evrope 1964 i1965 godine.
Koliko je to bio veliki rezultat, svjedoči činjenica da je Inter narednu titulu prvaka Evrope čekao 45 godina do dolaska Žozea Murinja!
Dok je vodio Romu bio je najplaćeniji trener na svetu s ugovorom od oko 150,000 funti godišnje.
Očekivalo se puno od njega, ali je osvojio je samo jedan italijanski kup sa rimskim klubom.
Iz tog perioda ostao je čuven po izjavi kojom je osigurao sebi otkaz.
"Ovaj klub nije osvojio prvenstvo od 1942. godine i tada je to učinio samo zato što je Musolini bio trener."
Bio je trener koji nije imao dlake na jeziku, a koliko god da je bio dobar u svom poslu, mnogi su svjedočili da je bio loš čovjek.
Zapravo, neke od metoda koje je koristio da gura svoje igrače su bile baš pretjerane.
Jednom je u igru stavio igrača čiji je otac umro prije utakmice, ali on mu to nije htio reći kako bi ovaj mogao igrati. Rekao mu je tek nakon meča.
Osim toga, trenirao je i jednog igrača Rome, Đulijana Takola, koji se razboleo prije utakmice.
Kada je doktor utvrdio da ima neke probleme sa srcem, Herrera to nije rekao Takoli, već je to zadržao za sebe.
U sledećoj utakmici on je uspio odigrati samo 45 minuta, a nakon što ga je Herera dva nedelje kasnije natjerao da opet trenira, srušio se u svlačionici i umro.
U jednu je ruku bio pokvaren čovjek, ali bio je strog trener koji je volio pravila.
Uveo je strogu disciplinu u klubove u kojima je trenirao. Igračima je branio da piju alkohol ili da puše, kontrolisao je njihovu ishranu.
Jednom je u Interu kaznio igrača koji je novinarima pred gostovanje u Rimu rekao: "Došli smo igrati u Rimu", jer trebao je reći: "Došli smo pobijediti u Rimu". Slao je zaposlene u klubu da provjere jesu li su igrači na vrijeme u krevetu. Prvi je koristio karantin pred utakmicu, okupljao je igrače tri dana ranije..Bio je sjajan motivator, govor na poluvremenu, ohrabrivanje, sve je to poteklo od njega.
"On je bio godinama ispred svih. Učio nas je da treniramo svoj mozak, prije nego što treniramo noge. Kad je došao u Italiju, nitko zapravo nije znao imena trenera on je preokrenuo te stvari"; rekao je jednom za Uefinu stranicu bivši Interov veznjak Sandro Macola o slavnom treneru Herreri koji je umro 1997. godine u Veneciji
Zanimljivo je i kako je imao nadimak "Gonilac robova", ali i "Čarobnjak ". Čarobnjakom su ga prozvali Italijanski sportski novinari i to zato što je često predvidio rezultate utakmica pre samih utakmica.
Voljeli ga ili ne niko mu ne može osporiti činjenicu da njegove metode nisu bile uspješne jer ima niz trofeja i osvajao ih je gdje god da je radio.