Legendarni Predrag Mijatović o počecima, uspjesima, ratu koji ga je odvojio od Hajduka, referendum 2006. kada je Crna Gora obnovila nezavisnost…
Legenda crnogorskog i jugoslovenkog fudbala, legenda kraljevskog kluba, sada uspješan poslovni čovjek…
Predrag Mijatović se u razgovoru za španske medije prisjetio igračkih početaka u Crnoj Gori i kasnije karijere koja ga je preko Partizana i Valensije dovela do Reala i Lige šampiona.
“Počeo sam kasno. Nisam volio da treniram. Zanimljivije mi je bilo da igram na turnirima sa prijateljima tako što bismo imali neke sitne opklade. Išao sam na treninge, odustajao, vraćao se… Kada sam imao 12 godina, trener je došao kod mog oca i rekao da ću da budem veliki igrač, da imam izuzetan talenat.
Zvučalo je kao bajka. Volio sam fudbal, ali nisam želio da budem fudbaler. Ipak, obećao sam ocu da ću trenirati, a u Crnoj Gori kad obećaš ocu – ili održiš ili si praktično mrtav za njega“, počeo je priču Mijatović za “Jot Down”.
Sa 16 godina, Mijatović je iz OFK Titograda prešao u Budućnost.
“Tada se moja budućnost promijenila. Otišao sam biciklom da potpišem ugovor. Kada sam se vratio kući, pričali smo o tome šta ću da studiram, a ja sam izvadio ugovor iz džepa. Otac nije znao. Rekao sam im da nema studiranja, da sam potpisao ugovor na četiri godine. Nastala je drama“.
Igrao je za Budućnost, ali je sebe u godinama koje dolaze vidio u nekom od većih klubova sa prostora bivše Jugoslavije.
“Putovanja su bila užasna, svuda smo išli autobusom. To je bilo normalno, nismo znali ni za šta drugo. Moja namjera je bila da dođem do Hajduka, Dinama, Partizana ili Zvezde, velike četvorke, gdje bih stekao reputaciju i zaradio više novca. Tada je, osamdesetih, bilo teško igrati u gostima. Bilo je provokacija, ponižavanja, a to se radilo znajući da ih isto čeka kada oni budu gostovali. I mi smo plašili protivnike takođe. Uglavnom, utakmice u gostima su se gubile, ali bilo je to ozbiljno takmičenje i za razvoj talenata i za iskustvo“.Bio je na pragu prelaska u Hajduk.
“Platili su me unaprijed, ali novac je vraćen kada je došla ponuda Partizana. Istina je da sam kupio automobil, ali ne BMW već Reno turbo. I imao sam udes. Mladić, brza kola…“
Već tada se šuškalo da je raspad Jugoslavije izvjestan.
“Upozoreni smo šta će da se dogodi za nekoliko godina. Zvaničnik Partizana, oficir JNA, došao je u moju kuću i rekao ocu i meni da će da se dogodi nešto o čemu ne može da priča. Mislio sam da hoće da me uplaši“.
Poslije karijere u Partizanu i Valensiji, stigao je do Reala, kojem je donio evropsku titulu nakon 32 godine. Nakon toga oprobao se u Seriji A, u dresu Fiorentine.
“Oni su me željeli odmah nakon gola Juventusu u finalu. Mislim da sam i danas idol tamo, zbog tog gola i njihovog odnosa rivalstva sa Juventusom. Međutim, bio sam u padu. Imao sam povredu, a italijanski fudbal, nakon godina u Španiji, nije mi prijao. Bio je fizički jači, a ja u godinama. Takođe, počele su komplikacije sa bolešću mog sina… Prva sezona nije bila loša, ali druga…“, prisjetio se Predrag Mijatović.
Prije 14 godina Crna Gora je obnovila nezavisnost, a jedan od uticajnih ljudi koji su podržali taj projekat na čijem je čelu bio današnji predsjednik Milo Đukanović bio je i Predrag Mijatović. A tokom bombardovanja Jugoslavije kao igrač Reala ogrnut jugoslovenskom zastavom iskazao je protest zbog napada na tadašnju državu.
“Podržao sam predsjednika Crne Gore, jer je on moj prijatelj. Znamo se 30 godina. Nije bilo moguće da dođe do problema, bio je to referendum. To nisam uradio zbog politike, već zbog prijateljstva. Sada svaka zemlja ima svoj put i to je to”, istakao je Mijatović.