Lautaro Martinez je bio dio tima koji je Argentini donio titulu Svjetskog šampiona, ali ne zaboravlja odakle je potekao. Zato ga je do suza natjerala poruka bake posle osvajanja duple krune sa Interom.
Napadač Intera i reprezentacije Argentine Lautaro Martinez je u velikom intervjuu za "Gazetu delo Sport" istakao da jedva čeka da završi karijeru i - nestane. Pričao je otvoreno o svojim mentalnim borbama i o tome koliko mu slava uopšte ne prija. A što se tiče fudbala, ne mrda iz Intera.
"Svakako bih ovdje želio da završim karijeru. S porodicom sam srećan, imamo i restoran, djeca idu u školu i imaju svoje prijatelje. Danas mi je teško da zamislim sebe negdje drugdo. U fudbalu se nikad ne zna, ali ako me ne otjeraju, ostaću ovdje", rekao je najbolji strijelac i kapiten Intera.
Sada je sa Interom osvojio novu duplu krunu, a posvetio ju je svojoj baki Olgi koja mu je bila najveća podrška kada je bio dijete. Ona sada ima problema sa zdravljem i posebno ga je dirnula njena čestitka.
"Nije dobro i to me dirnulo. Kad sam bio mali, čistila je školu u koju sam išao, a ja sam joj pomagao da brže završi. Žao mi je što smo sada daleko", rekao je Lautaro i pokazao tetovažu sa njenim imenom.
"Nismo imali za kiriju, sjećam se gladi"
Lautaru je fudbal u krvi pošto mu je i otac bio udbaler, ali je nakon ispadanja kluba iz lige morao da nađe novi posao. Jedva je preživljavala porodica tada.
"Otac se prekvalifikovao u medicinskog tehničara, a majka je radila kao kućna pomoćnica. Bilo nas je trojica braće i novca nikad nije bilo dovoljno. Sjećam se osjećaja gladi dok sam čekao večeru. Nismo mogli da plaćamo kiriju pa smo gotovo tri godine živjeli kod prijatelja. Kad se sjetim, smiješim se se. Bio sam srećan. Volio bih ponovno da osjetim te stvari koje su me oblikovale u čovjeka", rekao je Lautaro Martinez.
Zapravo je Lautaro bio i sjajan košarkaš, a onda je sa 15 godina konačno prelomio. Opredijelio se za fudbal i otišao da ga igra u Rasingu. čak 600 kilometara od kuće.
"Nije bilo lako. Osjećao sam melanholiju. Teško je kad si dječak i nemaš nikoga bliskog. Srećom, otac mi je dao snagu, želio je da ostvarim njegov i svoj san", otkrio je on.
"Posle Mundijala sam bio uništen"
Od prve sezone se nemtnuo u Interu i već sada ima 175 golova u dresu Nerazura. Osvojio je sve što se osvojiti može, ali van terena je imao mnogo više problema nego na terenu.
"Imao sam mnogo privatnih problema, pogotovo van terena, prije nego što mi se rodila ćerka. Terapija mi je pomogla da se nosim s trenucima kada nisam davao golove. Ponekad sam sumnjao u sebe, jesam li još uvijek sposoban da igram fudbal, zaslužujem li da budem 'desetka' Intera. Zamislite dokle ljudski um može da ide. Shvatio sam da mi je potrebna podrška jer sam ulazio u tunel. I danas me prati klupski psiholog", naglasio je Argentinac.
"Nakon finala Lige šampiona ne, ali nakon Svjetskog klupskog prvenstva da. Mnogo sam patio. Ne kažem da sam tražio da odem, ali u sebi sam osjećao da bih, ako stigne važna ponuda, možda... Bio sam uništen."
Nakon svega rekao je da jedva čeka penziju da - nestane iz fudbala: "Neću ostati u fudbalu, to je okruženje koje mi se ne sviđa. Više nećete čuti za mene - nestaću", rekao je Lautaro Martinez.
(MONDO, N.L.)