Hrvoje Ćustić preminuo je 2008. godine nakon tragedije na stadionu Zadra, a deset godina kasnije njegov najbolji prijatelj Danijel Subašić potrudio se da cijeli svijet čuje za ovu tužnu priču.
"Majicu s njegovim likom nosiću cijelu svoju karijeru, Ćusta nikada neće biti zaboravljen", rekao je Danijel Subašić kada je postao junak Hrvatske nakon nevjerovatnog meča sa Danskom 2018. godine.
Nakon tri odbranjena penala Dancima, kojima je odveo Hrvatsku u četvrtfinale Svjetskog prvenstva, podigao je majicu, a na njoj je bio lik Hrvoja Ćustića.
Na današnji dan 2008. godine dogodila se tragedija koja je obilježila hrvatski fudbal, kada je jedan od najtalentovanijih igrača tog vremena preminuo. Sa samo 24 godine izgubio je život nakon što je glavom udario u betonski zid na stadionu u Zadru.
Hrvoje Ćustić bio je vezni igrač koji je tokom karijere nastupao za Zadar i Zagreb, kao i za U20 i U21 selekcije Hrvatske. Kobni trenutak dogodio se 3. aprila 2008. godine na utakmici protiv Cibalije, kada je u borbi za loptu udario u zid pored terena.
Na toj utakmici za Zadar je branio njegov prijatelj Danijel Subašić, koji ga nikada nije zaboravio.
Kako se desila tragedija?
Na tom meču Danijel Subašić ispucao je loptu koja je krenula ka aut liniji. Hrvoje Ćustić je potrčao za njom i tom prilikom glavom udario u betonski zid koji se nalazio neposredno pored terena.
Odmah je bilo jasno da je riječ o ozbiljnoj povredi – začuo se krik, a hitna pomoć je ubrzo ušla na teren vozilom kako bi mu ukazala pomoć.
Nakon tri dana provedena u indukovanoj komi, Hrvoje Ćustić je preminuo.
Poslije ove tragedije betonski zid je uklonjen sa stadiona, ali nažalost – prekasno.
Kako se rodilo prijateljstvo?
Kada su se upoznali na treninzima Zadra, Hrvoje Ćustić je jednom prilikom rekao Danijelu Subašiću da će mu šutirati penale.
"Nećeš odbraniti nijedan penal, a pucaću ti uvijek u istu stranu", rekao je, a prema svjedočenju Subašića, tako mu je dao čak 20 golova zaredom.
Upravo to je, kako je kasnije isticao, motivisalo Subašića da postane specijalista za odbrane penala.
Roditelji nisu odustali
"Meni i supruzi fudbal je uzeo ono što čovjek najviše voli. Naše dijete. Ali Hrvoje je najviše volio fudbal i odustati od fudbala za mene bilo bi odustati od onoga što je Hrvoje najviše volio. I ja, kao i njegov prijatelj Danijel Subašić, vjerujem u Boga i znam da ćemo se gore sresti i doznati zašto je tako moralo biti. I ja baš, kao i Suba, prije i poslije utakmice pogledam u nebo, prema Hrvoju... I znam da Hrvoje bdije nad igračima i da je s njima. Vjerujem da bi, da se to nije dogodilo, bio još jedan Zadranin u reprezentaciji, možda i na ovom Mundijalu. Možda bi on kao ljevak bio rješenje za našu lijevu stranu. On je bio prethodnica i Danijelu Subašiću i Luki Modriću i Šimi Vrsaljku u reprezentaciji u mlađim uzrastima... Oni znaju kako je Hrvoje živio nogomet do tog kobnog dana", rekao je Hrvojev otac Sretko Ćustić.