Dugogodišnja kriza u Mančester junajtedu je dostigla vrhunac.
Dan nakon još jednog poraza Mančester junajteda i eliminacije i iz FA Kupa od Brajtona (1:2), jasno je da je posrnuli fudbalski div dotakao novo dno. Od sezone 1914/15 u kojoj je počeo Prvi svjetski rat nije se dogodilo da Junajted odigra samo 40 utakmica u sezoni. I baš toliko odigraće ove sezone, kada će njegovi igrači sjediti kod kuće dok se rivali budu takmičili u Evropi ili u kup takmičenjima. Ničega od toga nema za "crvene đavole":
To je ostavština smijenjenog menadžera Rubena Amorima, kao i glavnih operativaca kluba - sportskog direktora Džejsona Vilkoksa i izvršnog direktora Omera Berade, inače bivših kadrova Mančester sitija. U takvom je stanju Junajted nakon što mu nije pomogao ni privremeni trener, klupska legenda Daren Flečer.
U takvom ambisu Junajted će promovisati takođe nekog od bivših igrača, Olea Gunara Soslkjera ili Majka Kerika i nadati se da će do kraja sezone neko od njih dvojice uspjeti da stabilizuje ekipu i spremiti teren za veće ime, poput selektora Engleske Tomasa Tuhela, kome će na ljeto isteći ugovor poslije Svjetskog prvenstva. Ko god dođe u Junajted, pokušaće da izbori Ligu šampiona, Ligu Evrope ili bar Konferencijsku ligu, jer je pod vođstvom Rubena Amorima Junajted prošle sezone ostao potpuno bez Evrope.
I ne samo to. Portugalski trener, zalutali na Old Traford poput svog prethodnika Erika Ten Haga, ljetos je uspio da sa Junajtedom ispadne i iz Liga-kupa u meču protiv četvrtoligaša Grimzbija. I slika zbunjenog Amorima kako crta po tabli dok četvrtoligaši izbaciju njegov tim, a onda sjedi na klupi za rezerve dok se izvode penali, ostala je jedna od najupečatljivijih prizora još jedne u nizu neuspješnih sezona Mančester junajteda.
Klub koji je imao šampionske nalete u pedesetima, šezdesetima, pa postao još veća sila pod vođstvom ser Aleks Fergusona od početka devedesetih do prije 13 godina, još dugo će mjeriti vrijeme na period prije i poslije te 2013, kada je otišao najveći među najvećima. Bio je u nedjelju uveče ser Aleks na Old Trafordu sa Nikijem Batom i vidio kako njegov bivši igrač Dani Velbek daje gol odluke za Brajton i kako Junajted troši još jednu sezonu bez trofeja i uspjeha.
Od "Fergijevog" uspjeha pokušavao je Junajted sa Dejvidom Mojesom i nije uspuo, imao je period uspona i osvajanja domaćeg trofeja pod Lujom Van Galom, potom je osvojio i trofej Lige Evrope pod vođstvom Žozea Murinja, bio je drugi na tabeli i pod Portugalcem i pod Solskjerom, ali su i ti kratkotrajni uspjesi pokrivali planinu problema. Murinjo je veoma slikovito govorio u kakvom se stanju Junajted nalazi, ali mnogi su u tome vidjeli njegovu ličnu odbranu. Njegov čuveni govor o Junajtedovom fudbalskom nasljeđu jedan je od najvećih koje je održao u karijeri, ne samo u Engleskoj.
U godinama koje su došle poslije Murinja, pa i poslije medenog mjeseca pod vođstvom Olea Gunara Solskjera krajem prošle decenije, ti problemi su produbljeni do mjere da malo ko vjeruje da bi Junajted mogao da ostane na nogama u trci za Ligu šampiona, iako je i dalje šesti na tabeli.
Tim koji je ispadao u prvim i jedinim nokaut mečevima ove sezone i to od Grimzbija i potom od Brajtona od kuće teško da uliva ikome povjerenje da može da bude pravi kada bude najbitnije. I nije da navijači ne vjeruju samo u tim, već prije svega ne vjeruju u Džima Retklifa (73), engleskog milijardera i suvlasnika kluba zajedno sa porodicom Glejzer. Zato su mu i posvetili transparent sa natpisom "Džim ovo ne može da popravi".