Srpski selektor je najveći dobitnik tek završenog najmlađeg takmičenja pod okriljem UEFA
Dragan Stojković pokazao je da je s pravom selektor fudbalske reprezentacije Srbije, bez obzira na mnoštvo kritika, a nekada i uvreda poslije neuspjeha na Evropskom prvenstvu i pred start Lige nacija.
Izdržao je Piksi sve udarce na svoju ličnost, integritet i stručnost. Mnogi su se iživljavali nad njegovim likom i djelom proteklih mjeseci. Tražena mu je ostavka, čak su licencirana imena "novih selektora", pričano je "da je gotov", ali je u takvoj atmosferi pritiska i negativne energije Dragan Stojković pokazao da ima karakter i hrabrost. Kroz Ligu nacija tražio je neka nova imena, svježu krv za ono što srpsku fudbalsku reprezentaciju očekuje u kvalifikacijama za Mundijal 2026. godine. Odigrala je Srbija protiv Danske ubjedljivo najbolju utakmicu od kvalifikacija za SP u Kataru, što je ozbiljan pokazatelj uspona.
Srbija pod Piksijevim vođstvom je jedina reprezentacija koja je uspjela da otkine bod Španiji u ovogodišnjoj Ligi nacija. Kada se tome pridoda trijumfalni niz Crvene furije, kada su ostvarili sve pobjede na Evropskom prvenstvu i domogli se titule, onda treba još jače stegnuti ruku Draganu Stojkoviću. Da je neko prije početka Lige nacija u konkurenciji sa Španijom, Danskom i Švajcarskom srpskoj javnosti ponudio da Orlovi budu treći u grupi, bez da se u posljednjoj utakmici bore za mjesto u četvrtfinalu, vjerujemo da bi svi pristali. A, Srbija je to ostvarila, međutim nema zadovoljstva. Što zbog krađe sudije Feliksa Cvajera, što zbog kolosalnih prilika koje su srpski fudbaleri promašili u leskovačkoj novembarskoj noći, protiv čvrstih i kompaktnih Danaca.
Srbija je Ligu nacija okončala na trećoj poziciji sa šest osvojenih bodova, tri remija protiv Španije, Švajcarske i Danske i jednom pobjedom nad Švajcarcima, koji su bili kobni po Orlove proteklih godina na velikim takmičenjima. Rezultat za pohvalu i respekt. Posebno ako se zna da je veći dio Lige nacija Srbija igrala bez Aleksandra Mitrovića, Dušana Vlahovića i Nemanje Gudelja. O neigranju braće Milinković-Savić sve je rečeno, ostaje nepoznanica Filip Kostić i šteta za przinjski oproštaj Dušana Tadića poslije EURO, jer je utisak da bi mogao još mnogo toga da da reprezentaciji.
Međutim, Srbija je na velikoj sceni dobila ono što je Dragan Stojković tražio. Na golu imamo dva izrazito kvalitetna golmana Predraga Rajkovića i Đorđa Petrovića. Zadnja linija se iskristalisala i za mjesto tri štopera podjednako konkurišu Nikola Milenković, Miloš Veljković, Strahinja Pavlović i Srđan Babić, a u leđa im dišu Jan Karlo Simić i Strahinja Eraković. Bokove pokrivaju Andrija Živković i Aleksa Terzić, koji je možda i najveći bingo ove Lige nacija, uz darovitog Kostu Nedeljkovića.
Što se tiče veznog reda, tu Srbiji nedostaje svježe krvi i energije. Sem talentovanog tinejdžera Andrije Maksimovića, koji je bio osvježenje na posljednje četiri utakmice, nije bilo novajlija koji bi mogli da donesu nešto novo. Selektor Stojković oslonio se na dobro poznate kvalitete Nemanje Maksimovića, Saše Lukića, Ivana Ilića, Marka Grujića i Nemanje Gudelja. Nedostaje nam jedan otresitiji i bezobrazniji Lazar Samardžić, mada nije tek tako lako uskočiti u kopačke Dušana Tadića. Srbiji je preko potrebno osvježenje u veznom redu i zato treba gledati ka inostranstvu, ka srpskim igračima rođenim u dijaspori. To može biti ključ uspjeha.
Napad koji Srbija ima može se samo poželjeti. Energija, želja i volja Dušana Vlahovića diže na noge cijelu naciju. Podređenost timu i golgeterski instinkt Aleksandra Mitrovića je nešto što treba da vidi svaki mladi fudbaler. Luka Jović je kroz Ligu nacija pokazao da ima kvalitet, ali ne i kontinuitet igranja utakmica i da mu je na zimu potrebno da promijeni klub. Mihajlo Ivanović je ozbiljan potencijal, kao i Petar Ratkov i Dejan Joveljić.
Tiha voda, breg roni, tako bi moglo da se opiše bivstvovanje Dragana Stojkovića na klupi Srbije poslije neuspjeha na EURO-u u Njemačkoj i u Ligi nacija. Pod njegovim vođstvom srpska reprezentacija je od septembra, pa do novembra iz utakmice u utakmicu izgledala sve bolje i kvalitetnije. To je činjenica i to niko ne može da opovrgne. Svjestan je toga i Dragan Stojković, sigurno je da će spreman dočekati martovski baraž, a onda i jun, kada počinje borba za Mundijal 2026. godine.