Fudbal

ZVALI GA KVAZIMODO, RODITELJI GA OSTAVILI PRED CRKVOM: Ožiljci svjedoče o paklu koji je prošao i postao legenda

Autor Dragan Šutvić

Nevjerovatna životna priča Franka Riberija koga su roditelji ostavili pred crkvom, a potom je pukom srećom preživio stravičnu saobraćajnu nesreću. Prošao je pakao zbog ožiljaka na licu, ali je postao fudbalska legenda.

Izvor: PANORAMIC / imago sportfotodienst / Profimedia

Prije nekoliko dana Frank Riberi proslavio je 41. rođendan, što je skoro četiri decenije više nego što su doktori prognozirali. Kao beba od samo dvije godine povrijeđen je u stravičnoj automobilskoj nesreći u rodnom Bulonju na sjeveru Francuske. Cijela porodica bila je u automobilu koji je izgubio kontrolu i sudario se sa kamionom, a najteže povrede zadobio je mali Frank, koga su jedva uspjeli da spasu.

Posljedica toga je preko 100 šavova na licu, ožiljci i deformacija kostiju glave, zbog kojih je često bio ismijavan u društvu od malih nogu. Ono što nisu znali je da je Riberi i pre saobraćajne nesreće prošao kroz još gore stvari jer su ga biološki roditelji ostavili na vratima manastira i nikada ih nije upoznao, tako da dečja začikavanja nisu bila ništa za to. Samo su ga očvrsnula.

"U školi su me ismijaali, pričali o meni. Patio sam zbog svega toga, ali nikada nisam zaplakao, baš nikada. Baš svu svoju energiju usmjerio sam prema fudbalu. Bez ožiljaka bih bio obična osoba, a sada zbog njih imam veliki karakter i volju. Ponosan sam na sve što sam prošao, nije bilo lako, ali zato danas volim svoj život", ispričao je Riberi u jednom intervjuu i dodao da su ga djeca u školi znala nazivati "Frankenštajn" i "Kvazimodo".

"Svi ti ožiljci na licu su mi dali karakter i ovu izdržljivost. Jer kad si dijete i imaš ovakav ožiljak, nije lako. Zbog načina na koji te ljudi vide i njihovih komentara patila je i moja porodica. Najtužnije u svemu bilo je što su takvi komentari dolazili od roditelja druge djece, onih s kojima sam se igrao. A to je jako okrutno...", tužno će Riberi.

Prihvatio je sebe baš onakvog kakav jeste i uspio je da uprkos svim životnim problemima koje je nosio od malih nogu - dođe do statusa legende. Bilo mu je teže nego mnogima, nosio je breme znatiželjnih pogleda zbog ožiljaka, a njegova porodica nije imala novca za nove operacije. Radio je sa ocem "na baušteli" jer niko nije vjerovao da će od njega postati fudbaler, međutim u Bulonju su prvo prepoznali njegov karakter, a onda i nevjerovatan kvalitet zbog kog je debitovao za prvi tim sa 17 godina.

Izvor: Marko Metlas/© MN press, all rights reserved

Riberi je zaobilaznim putem stigao do visina, jer je preko Alea, Bresta i Meca stigao do Galatasaraja, a onda se iz Turske vratio u Francusku kao heroj. Obukao je dres Marseja i sa njim osvojio Intertoto kup, da bi poslije Svjetskog prvenstva u Njemačkoj privukao pažnju Arsenala, Real Madrida, Liona... Ispostaviće se, ipak je postao igrač Bajerna u ljeto 2007. godine u transferu vrijednom 25 miliona i uzeo je dres Mehmeta Šola (sedmica). U tom trenutku niko nije bio svjestan da je Riberi legenda u stvaranju i da će biti jedan od najvažnijih igrača minhenskog giganta u 21. vijeku.

Za punih 12 sezona u Bajernu, odigrao je 425 utakmica i postigao je 124 gola formirajući najbolji "krilni tandem" svijeta sa Arjenom Robenom. Osvojio je čak devet titula u domaćem prvenstvu, šest u Kupu Njemačke, Ligu šampiona... Kada je ušao u ozbiljne godine, otišao je u Italiju gdje je igrao u Fiorentini sa Vlahovićem, da bi karijeru završio 2022. u Salernitani.

Ko bi to rekao poslije stravične nesreće na sjeveru Francuske 1985. godine...