Kakva je to karijera mogla biti, da nije bilo "lude glave"!
"Imao sam sve, a nisam uradio ništa, uvijek sam želio više i nervirao sam se iako je to bio samo fudbal", rekao je u jednom intervjuu za portugalske medije Simon Vukčević, nekadašnji fudbaler Partizana koji je sada u centru pažnje pošto je uhapšen!
Njega je policija privela na graničnom prelazu kada je putem koji vodi od Prijepolja ka Bijelom Polju pokušavao da iz Srbije pređe u Crnu Goru. Rođeni Podgoričanin je kod sebe imao pištolj i 126 metarak, i prema navodima "Kurira" priveden je zbog osnovane sumnje da je prekršio zakon o oružju.
Vukčević je, kao što je i sam rekao u intervjuu, mogao i morao mnogo više u fudbalskoj karijeri, a pamtimo ga po mnogo toga. Po medaljama, trofejima, razornom šutu, ali i po tome što je uvijek bio drugačiji od drugih.
UMESTO TOPA U NOZI UPAMTILI GA PO "KECU"
Kao dijete sa 13 godina prešao je iz rodne Podgorice gdje je trebirao fudbal u Zabjelu u omladinsku školu Partizana. Sa 18 godina je debitovao za crno-bijele u meču sa Borcem iz Čačka u februaru 2004. godine kada je zamenio Damira Čakara. Na pripreme ga je te sezone poveo Lotar Mateus, a omladinac sa brojem 33 na dresu i sa reputacijom velikog talenta je morao da sačeka smjenu Njemca i dolazak Vladimira Vermezovića na čelo tima da bi zaigrao.
Te sezone je upisao prve minute u timu sa Vladimirom Ivićem, Ivicom Ilijevom, Albertom Nađom, Ivicom KRaljem, Ljubinkom Drulovićem, Pjerom Bojom, Andrijom Delibašićem... Naredne sezone je zablistao, dao je čak 10 golova i bio uz Sašu Ilića sigurno najbolji igrač crno-bijelih. Sa samo 19 godina bio je pravo otkrovenje, ali se više nego o golovima koje je uglavnom postizao sa distancem ubitačnim šutem pričalo o njegovom broju! Na početku sezone Ivica Kralj je uzeo broj 25, Đorđe Pantić 27 Nikolas Asprogenis 30, a "jedinicu" je zadužio Simon Vukčević i po tome je ostao upamćen do danas!
Kao Podgoričanin i Crnogorac, naravno da je bilo poređenja sa Dejanom Savićevićem, a na konstataciju da je Vukčević njegov naslednik tadašnji potpredsjednik FS Srbije i Crne Gore rekao je: "Dobili smo nekoliko izuzetno talentovanih fudbalera, što je najveći dobitak jesenjeg dijela sezone. Simon Vukčević ima šansu da postane veliki as, samo treba da nastavi ovako." Ipak, nije nastavio...
Šokirao je sve transferom u Saturn koji je bio samo odskočna daska. U Sportingu je ostavio trag, uzeo jedan kup, stigao da zaigra jedne sezone i u Premijer ligi, ali se od njega mnogo više očekivalo. Gledali smo ga deceniju nakon debija opet u srpskom fudbalu kada je zaigrao u Vojvodini i osvojio kup, ali karijera ipak nije bila onakva kakva se očekivala...
UZEO SREBRO, PA NIJE HTEO ZA SRBIJU!
Kao član mlade reprezentacije Srbije i Crne Gore ima srebro sa Evropskog prvenstva 2004. godine. Fantastična generacija našeg tima na kraju je pala u finalu i poražena je od Italije predvođene Danijeleom De Rosijem, Albertom Đilardinom i Andreom Barzaljijem 3:0. Vukčević je Italijanima dao gol, ali u grupnoj fazi kada smo poraženi 2:1, a kasnije je u polufinalu protiv Švedske pogodio u penal seriji. Ipak tim u kome su bili Branislav Ivanović, Marko Baša, Milan Biševac, Dejan Milovanović, Danko Lazović, Miloš Krasić, Andrija Delibašić, Boško Janković, Vladimir Dišljenković i Vladimir Stojković na kraju nije došla do titule.
Dvije godine kasnije Crna Gora je na referendumu izabrala nezavisnost, a Simon Vukčević je izabrao Crnu Goru i na kraju završio karijeru sa 45 nastupa za nacionalni tim. Dao je dva gola, jedan Mađarskoj 2008. a drugi Uzbekistanu u Podgorici 2011. Ipak, ostao je upamćen kao bombarder koji je mogao mnogo više...
"Nažalost, bio sam klinac koji je imao drugi način razmišljanja od onog koji je bio potreban. Mislio sam bitniji od trenera, predsjednika, nisam dozvoljavao ljudima da mi pomognu. Tek sam kasnije shvatio kakve sam greške pravio i svima se izvinjavam zbog toga. Moje ponašanje nije bilo dobro i žalim zbog toga", rekao je Simon Vukčević jednom prilikom.
BONUS VIDEO: