Inferninjo je ime jedne od favela u Sao Paulu u kojoj je rođen i odrastao treći najskuplji Brazilac fudbala, Entoni Dos Santos.
Inferninjo, u doslovnom prevodu, znači „mali pakao“ i ovo ime još uvijek prilično blago opisuje šta se dešava u predgrađu najvećeg grada u Južnoj Americi. Život u takvim krajevima nije prijatan i često je sudbina stanovnika već unapred obilježena, a to znači da više od 17 miliona ljudi ima minimalne šanse da izađe iz favele i uđe u "pristojan život".
Entoni nije imao velike šanse da se razvije i postane neko i nešto u svijetu, ali je volio fudbal, a imao je sreće da ima pomoć i čovjeka koji je primijetio da ima "ono nešto".
"Svaki dan me je stariji brat vodio na trg da igram fudbal. Svi su igrali u faveli. Djeca, starci, učitelji, radnici, vozači autobusa, dileri, gangsteri. […] U početku sam igrao bos, sa nogama koje su krvarile. Nismo imali novca za pristojne patike. Bio sam mali, ali sam driblao nadahnut Bogom. Sa loptom pod nogama nisam osećao nikakav strah.
Uvijek kažem da sam odrastao na pogrešnom mjestu, ali sa pravim ljudima. Kada sam imao 8 godina, igrao sam se na trgu kada mi je put prešao prvi anđeo. Ovaj stariji momak me je kao lud gledao kako izvodim trikove protiv gangstera. Okrenuo se ostalima i upitao: "Ko je ovaj klinac?Ovo dijete?", "Entoni", odgovorili su.
Ovaj momak je bio direktor Gremio Barueri. Dao mi je prvu šansu da napustim sirotinjske četvrti i igram u futsal timu. Onda sam počeo da sanjam", priseća se 22-godišnjak.
Entoni je svoje snove odmah podijelio sa majkom, koja nije vjerovala u ono što njen sin govori, ali je on bio smrtno ozbiljan uprkos njegovoj mladosti:
"Sjećam se da sam jednog dana išao u šetnju sa mamom i vidio ovaj hladni crveni auto kako se vozi kroz naš kraj. Bio je to Rendž Rover. Ali mi je izgledao kao Ferari. Svi su ga gledali. Bio je sjajan! Okrenuo sam se mami i rekao: "Jednog dana kada budem fudbaler, kupiću ovaj auto". Naravno da se smijala, ali ja sam bio zaista ozbiljan."
Brazilac je održao reč. Posle 12 godina, crveni Rendž Rover stajao je na prilazu kuće njegove majke, a Entoni je već bio vrhunski fudbaler koji je plijenio publiku u Ligi šampiona.
Nakon sezone u futsal timu Gremio, došlo je vrijeme da se preseli u FK Sao Paulo, ali ni u njegovoj karijeri nije sve teklo glatko. Kada je sa 14 godina krenuo u Trikolor, zamalo je bio izbačen i to čak tri puta! Kako objašnjava u The Plaiers' Tribune, iz koje potiču izjave, problem su bile emocije koje je imao. Svaki put je postojala osoba koja se zalagala za Antonija, pa čak, kako fudbaler opisuje, molila ga da ostane u klubu.
"Petnaest koraka od naših ulaznih vrata, uvijek su bili dileri droge koji su obavljali svoj posao i raznosili stvari okolo. Ovaj miris se se osjećao kada god otvorimo prozor. Jedno od mojih prvih sjećanja je kada je moj otac u nedjelju ustao sa kauča i viknuo na njih [dilere] da odu i ostave nas na miru jer su njegova djeca pokušavala da gledaju utakmicu", prisjeća se svoje porodične kuće i dodaje:
"Toliko smo navikli da gledamo u puške da to nije bilo ni strašno. Ono je bilo samo dio svakodnevnog života. Više smo se plašili da nam policija pokuca na vrata. Jednom su nam upali u kuću, tražili su nekoga i ušli vrišteći. Naravno da nisu našli ništa. Ali kada si tako mlad, ovakvi trenuci utiču na tebe.
Neke stvari koje sam vidio... Samo oni koji su to iskusili mogu to da shvate. Jednog jutra kada sam išao u školu kada sam imao 8 ili 9 godina, prošao sam pored čovjeka koji je ležao u uličici. Nije se pomjerio. Kako sam se približio, shvatio sam da je mrtav. U faveli postaješ malo ravnodušan prema takvim stvarima. Nisam imao izbora nego da idem u školu. Samo sam zatvorio oči i preskočio preko tijela."
Nakon burnog početka i napornih putovanja koja su ga koštala cijelog dana posta, Entoni je postao važna ličnost u timu Sao Paula. Sa 18 godina potpisao je svoj prvi profesionalni ugovor i počeo da se izdvaja od svojih rivala. Tinejdžer je briljirao sa svojom natprosečnom tehnikom. Fizički je bio daleko od toga da bude u formi i zdrav. Entoni se ugojio tokom svog boravka u Ajaksu, ali je i dalje bio mršav dječak. Njegovi idoli su bili Ronaldinjo, Nejmar i Kristijano Ronaldo, a upravo ovu trojicu je gledao u slobodno vrijeme. Kako se sjeća, video snimke njihovih najboljih akcija gledao je na Jutjubu.
Prije nego što je zauvijek postao zvezda na Estadio do Morumbi, ponovo je vraćen u U-20 tim nakon što je već ostavio trag u prvom timu. Time je Brazilcu uskraćena šansa da svoj talenat predstavi u pozadini klubova poput Ajntrahta ili Ajaksa, što je na kraju ipak uspio. Entoni je trebalo da pomogne U-20 timu na Kopa Sao Paolu, najvažnijem turniru na omladinskom nivou u Brazilu. Pehar je osvojen, a prema riječima tadašnjeg izvršnog direktora Sao Paula Aleksandra Pasara, to je bila prekretnica u Entonijevoj karijeri.
"Za razliku od drugih klinaca koji nisu htjeli da se vrate u omladinske timove i mislili su da je to uvreda, on je to odmah prihvatio, čak i ako je to značilo propuštanje turneje koju je većina igrača čekala", rekao je Pasaro za Bi-Bi-Si i dodao:
"Uvijek je bio veoma skroman dječak […]. Zablistao je te sezone i postao igrač kome se sada svi divimo. Ubrzo potom, Ajaks ga je tražio.
Odjednom, Entonijev život je krenuo ludim tempom. Nešto više od godinu dana nakon gore opisanog finala, Ajaks je potvrdio transfer Brazilca putem društvenih mreža. Holanđani su Sao Paolu platili oko 20 miliona eura, a šta da kažem – finansijski je to bio briljantan potez. I na terenu, mladić je oduševio odličnom formom. U bojama kluba iz Amsterdama osvojio je dva prvenstva Holandije i nacionalni kup. On je u Johan Krojf arenu došao kao zamjena za Hakima Zijeha koji odlazi u Čelsi. U svojoj prvoj sezoni u Evropi, Antoni je dao neke zaista obećavajuće brojke, 10 golova + 10 asistencija u 46 mečeva. U kampanji 2021/2022 uspio je da poboljša broj postignutih golova, da bi na kraju Entonijev rezultat u bojama Ajaksa zaustavio na 24 gola i 22 asistencije u 82 utakmice.
Nakon preseljenja na Stari kontinent, došlo je vrijeme i da predstavljate svoje nacionalne boje. Najprije je 22-godišnjak dobio priliku na Olimpijskim igrama, gdje su Brazilci uspjeli da osvoje zlatnu medalju. U finalu su savladali Španiju sa 2-1, a jedan od pomoćnika u ovom meču bio je junak teksta. Danas već možemo da vidimo igrača Mančester junajteda u prvom timu. Možda ćemo uskoro vidjeti njegov debi na svjetskim prvenstvima."