Velika količina svemirskog otpada i djelova letjelica težine nekoliko tona se trenutno nalazi u potpuno nekontrolisanoj fazi ponovnog ulaska u Zemljinu atmosferu i očekuje se da će djelovi padati na Zemlju u narednih nekoliko nedjelja.
Ako vam to nije dovoljno zabrinjavajuće, treba da znate da je potpuno nemoguće predvidjeti gdje će djelovi koji ne izgore u atmosferi pasti na Zemlju. Prema trenutnim informacijama orbite, moguća mjesta udara mogu biti bilo gdje malo sjevernije od Njujorka, Madrida i Pekinga, odnosno južnije od Čilea i Velingtona na Novom Zelandu.
Najveći dio ovog svemirskog đubreta potiče sa Long March 5B rakete sa nedavno lansiranog kineskog modula na svoju svemirsku stanicu. Interesantno je da se ovo dešava skoro tačno godinu dana nakon što je još jedna kineska raketa pala na Zemlju, srećom slećući u Atlanski okean, i ostavivši djelove iznad Obale Slonovače.
Istorija
1979. godine američka svemirska stanica SkyLab teška 77 tona se dezintegrisala iznad zapadne Australije, ostavljajući za sobom djelove koji su bombardovali obalski grad Esperancu. U to vrijeme, ljudi su bili oduševljeni ovim fenomenom i skupljali djelove koji su završili po gradu. Grad Esperanca je čak napisao kaznu NASA za đubre koje je završilo u njihovom dvorištu, koju je NASA kasnije platila.
Svemirsko đubre zasad nije povrijedilo nijednog čovjeka
Iako nema podataka o smrti i ozbiljnim povredama ljudi koje je udarilo svemirsko đubre, nema razloga da se smatra da ono nije opasno. Samo godinu dana prije nego što je SkyLab skončao, sovjetski špijunski satelit Cosmos 954 je pao u oblast sjeverozapadne Kanade, šireći djelove radioaktivnog otpada na oblasti od nekoliko stotina kvadratnih kilometara.
Prava je sreća što Cosmos 954 nije sletio na Toronto ili Kvebek, gdje bi radioaktivni djelovi uzrokovali evakuaciju ogromnog broja stanovnika.
Tokom Hladnog rata osjetljivost nuklearne tehnologije na Cosmos 954 je dovela do odlaganja lociranja i čišćenja olupine zbog problema između Sovjetskog Saveza i Kanade. Čišćenje je obavljeno tek nekoliko mjeseci kasnije, a Kanada je USSR-u naplatila preko 6 miliona kanadskih dolara za taj proces.
Od kasnih sedamdesetih godina, djelovi svemirskog otpada sve ćešće padaju na Zemlju i sve češće predstavljaju ozbiljne prijetnje. Kako je više od 70% Zemlje prekriveno okeanom, a samo mali dio preostalih 30% čine ljudkse naseobine, veoma je mala šansa da će djelovi tog otpada završiti nad vašom glavom. Međutim, ako se to zaista desi, posljedice bi mogle da budu veoma ozbiljne.
2007. godine, djelovi drugog ruskog satelita su za malo promašili čileanski avion sa putnicima koji je letio između Santjaga i Oklenda. Sa više đubreta oko naše planete, povećavaju se šanse da neki od sledećih djelova koji se vrati nazad na Zemlju može da uzrokuje ozbiljne posljedice.
Šta dalje?
Sveobuhvatan posao praćenja pozicije đubreta i otpadaka koji orbitiraju oko Zemlje postaje sve teži, posebno jer bi to zahtijevalo da zemlje koje su ih lansirale podijele informacije koje se često tiču nacionalne bezbjednosti. U svakom slučaju, globalna saradnja je neophodna da se ovakve stvari više ne bi dešavale. U međuvremenu, obratite pažnju na zvezdane noći, možda i primijetite djelove đubreta kako sagorijevaju u Zemljinoj atmosferi.