Naučnici su, koristeći podatke sa antarktičkog detektora IceCube i teleskopa na Havajima, uspjeli da prate trag neuhvatljivog neutrina visoke energije sve do prašnjave i ekstremno aktivne galaksije "Šedou Blaster".
Astronomi vjeruju da su uspjeli da utvrde porijeklo jedne "sablasne" kosmičke čestice sve do galaksije udaljene 11 milijardi svjetlosnih godina. Ako se ovi podaci potvrde, to će biti jedan od najvećih naučnih proboja u razumijevanju misterioznih neutrina.
Izvor čestice koja je stigla do Zemlje navodno je daleka galaksija u kojoj se intenzivno rađaju zvijezde, poznata pod nadimkom "Šedou Blaster".
Neutrini su među najzastupljenijim česticama u kosmosu, ali ih je zbog neuhvatljive prirode izuzetno teško proučavati. Nemaju električni naboj, masa im je gotovo zanemarljiva i rijetko stupaju u interakciju sa materijom, zbog čega bez problema prolaze kroz planete.
Čitava naučna potraga počela je kada je detektor IceCube Neutrino Observatory, smješten duboko u antarktičkom ledu, registrovao neutrino ekstremno visoke energije. Ovakvi radikalni kosmički događaji primjećuju se tek na svakih nekoliko godina.
"Sami neutrini nam govore da se negdje dogodilo nešto ekstremno energetski snažno, ali ne otkrivaju tačan izvor", objašnjava dr Erik Blaufus sa Univerziteta u Merilendu.
Preokret je nastao kada je tim pomoću teleskopa na Havajima identifikovao galaksiju zvaničnog naziva JCMT0402−0424, koja je prepuna kosmičke prašine i aktivnih zvjezdanih porodilišta. Nadimak "Šedou" (sjenka) dobila je jer je gotovo nevidljiva na većini talasnih dužina, dok "Blaster" označava da je riječ o potencijalno moćnom izvoru čestica.
"Taj efekat nam je omogućio da proučimo skriveno područje formiranja zvijezda koje bi inače bilo teško detektovati", navodi dr Juji Urata, vođa studije i istraživač u kompaniji MITOS Science Co. Ltd.
Regije u kojima se zvijezde rađaju neverovatnom brzinom zapravo funkcionišu kao prirodni akceleratori čestica. U tim ekstremnim uslovima nastaju kosmički zraci i neutrini visoke energije. Ovakve galaksije bile su uobičajene u ranom svemiru prije oko 10 milijardi godina, a nove analize sugerišu da bi ovaj tip objekata mogao da objasni oko 20% pozadinskog neutrinog zračenja u svemiru.
Ipak, istraživači ostaju oprezni. Naglašavaju da veza još uvek nije stoprocentno potvrđena, pošto postoji šansa od oko 1% da je u pitanju samo slučajno poklapanje na mapi neba.
Za konačan dokaz biće potrebno još nekoliko ovakvih preciznih detekcija, u čemu će ključnu ulogu igrati moćni teleskopi poput sistema ALMA i svemirskog teleskopa James Webb. Bez obzira na to, potencijal ovog otkrića je ogroman, piše CNN.
"Neutrini nam daju jedinstven pogled na skrivene procese u kosmosu", zaključuje Džastin Vandenbruk sa Univerziteta Viskonsin-Medison.