Dok se nuklearna raketna krstarica Admiral Nahimov priprema za ulazak u Sjevernu flotu nakon tri decenije remonta, ogroman finansijski teret ove modernizacije najvjerovatnije će primorati rusku mornaricu da prevremeno penzioniše sestrinski brod Petar Veliki.
Ruska nuklearna raketna krstarica Admiral Nahimov, koja važi za najteže naoružani površinski ratni brod na svijetu, nalazi se na završnim morskim ispitivanjima nakon gotovo tri decenije provedene u remontu i modernizaciji.
Ovaj gigant, opremljen sa čak 176 vertikalnih lansirnih ćelija za rakete, trebalo bi uskoro da se vrati u sastav ruske mornarice. Generalni direktor Ujedinjene brodograditeljske korporacije, Andrej Pučkov, potvrdio je da su radovi u završnoj fazi i da teku po planu koji je odobrila mornarica.
Prema sadašnjim procenama, krstarica bi mogla da bude predata floti krajem 2026. ili početkom 2027. godine, mada istorija ovog projekta ne isključuje mogućnost novih odlaganja.
Dugotrajan i izuzetno skup proces obnove ostavio je ozbiljne posledice. Zbog visokih troškova održavanja, sve su glasnije procjene da će njegov sestrinski brod Petar Veliki biti povučen iz upotrebe, jer ruska mornarica više nema kapacitete da istovremeno održava oba ploveća giganta.
Admiral Nahimov pripada klasi nuklearnih krstarica Projekat 1144 Orlan (na Zapadu poznatijoj kao klasa Kirov) i riječ je o jednom od poslednjih preostalih brodova te vrste u ruskoj floti. Krstarice ove klase prvobitno su projektovane za borbu protiv podmornica i američkih udarnih grupa nosača aviona, gdje je samo jedan brod mogao ozbiljno da ugrozi čitavu formaciju neprijatelja.
Modernizacija je zvanično počela još 2014. godine, a završna testiranja na moru, koja su započela prvim samostalnim isplovljavanjem u junu 2025. godine, ulivaju nadu da se projekat konačno privodi kraju.
Posle modernizacije, brod je dobio nove radarske i sonarne sisteme, a njegov moćni arsenal je raspoređen tako da 80 lansirnih ćelija nosi krstareće rakete Kalibr, protivbrodske projektile P-800 Oniks i hipersonične projektile Cirkon. Dodatnih 96 ćelija koristi se za protivvazdušnu odbranu i nosi modifikovane rakete zasnovane na sistemu S-400, što mu omogućava da istovremeno dejstvuje protiv ciljeva na moru, kopnu i u vazduhu.
Zašto je obnova trajala ovoliko dugo i da li su ovakvi brodovi i dalje potrebni?
Brod je porinut još 1986. godine pod imenom Kalinjin. Odluka o obnovi donijeta je 2006. sa planom završetka do 2012. godine, ali je projekat zapao u višegodišnja kašnjenja prije nego što su radovi ozbiljnije nastavljeni 2014. godine.
Glavni razlog za sporost bio je nestanak industrijske infrastrukture i stručnog kadra nakon raspada SSSR-a. Veliki dio sovjetske brodograditeljske industrije, poput one u Nikolajevu (današnja Ukrajina), ostao je van granica Rusije, pa tamošnja brodogradnja decenijama nije uspjela da pokrene proizvodnju novih plovila veličine razarača. Dodatni problem predstavljao je i sukob u Ukrajini, zbog kojeg su vojni resursi preusmjereni na druge prioritete na frontu.
Dok se Admiral Nahimov sprema za Sjevernu flotu, sudbina sestrinskog broda Petar Veliki je neizvjesna. On je završen nakon Hladnog rata, nikada nije prošao kroz temeljnu modernizaciju i uglavnom se oslanja na sovjetsku tehnologiju, pa stručnjaci vjeruju da će biti penzionisan čim Nahimov postane potpuno operativan.
Među vojnim analitičarima već godinama traje rasprava o tome da li ovako masivni brodovi uopšte imaju mjesto u modernom ratovanju, u eri naprednih protivbrodskih raketa i dronova.
Zagovornici ističu da manje fregate i korvete ne mogu da obezbijede dugotrajno prisustvo na velikim okeanskim prostorima zbog ograničenih zaliha goriva i municije.
Sa druge strane, kritičari smatraju da je takva filozofija primjerena samo bogatijim mornaricama, poput američke, dok Rusija sa znatno manjim budžetom teško može da opravda održavanje ovako skupih giganata. Zato ostaje otvoreno pitanje da li je povratak ovog broda stvarna vojna potreba ili samo želja da se sačuva jedan od poslednjih simbola sovjetske pomorske moći.
Izvor: nova