Upotreba tempomata značajno olakšava vožnju i štedi gorivo, a za njegov izum je zaslužan slijepi inženjer Ralf Titor.
Automobili postaju sve pametniji, a proizvođači neprestano dodaju funkcije koje nam značajno olakšavaju vožnju i osiguravaju da budemo što bezbjedniji u saobraćaju. Cilj je da se mogućnost ljudske greške odstrani, a da naši četvorotočkaši jednog dana postanu potpuno autonomni. Niko sa sigurnošću ne može reći kada će se to desiti, ali dok čekamo, hajde da se osvrnemo na jedan od prvih izuma koji je započeo automatizaciju vožnje - tempomat.
Tempomat je korisna funkcija koja se može pronaći u svim modernim automobilima, a kao rešenje postoji već decenijama. U pitanju je pametan sistem koji vozačima omogućava zadavanje i održavanje brzine automobila bez upotrebe papučice gasa.
Najbolja primena tempomata je tokom dugih putovanja, na otvorenim putevima gdje nije potrebno često prilagođavati brzinu. Upotreba ove funkcije ne samo da pomaže vozačima da ne prekorače dozvoljenu brzinu, već im omogućava da odmore stopalo i značajno uštede potrošnju goriva. Prema tvrdnjama proizvođača, uštede se kreću od 7 do 14 odsto.
Međutim, iako velika većina vozača zna kako funkcioniše tempomat i često ga koristi, sigurni smo da mali broj zna da ga je izumeo inženjer koji je bio slijep, koji je na ideju došao jer ga je užasno nervirao način vožnje njegovog advokata.
U pitanju je Ralf Titor, američki inženjer i pronalazač rođen 1890. godine.
Za sve je kriv porodični advokat
Titor nije rođen slijep. Oslijepije na jedno oko nakon što ga je kao petogodišnjak povredio dok se igrao nožem. Vid je potpuno izgubio godinu dana kasnije, usled oboljenja koje se naziva simpatička oftalmija, a koje uzrokuje sljepilo na drugom oku kao posledicu traume na prvom. Uprkos nemogućnosti da vidi predmete, on ih je "posmatrao" rukama i već kao desetogodišnjak je pokazivao zavidan talenat za inženjerstvo.
Nakon završetka srednje škole, mnogi univerzitetu su odbili njegovu prijavu zbog njegovog invaliditeta. Ipak, uspio je da upiše i završi mašinstvo na univerzitetu u Pensilvaniji, nakon čega se zaposlio u američkoj mornarici, gdje je bio zadužen za održavanje parnih turbina. Po povratku se zaposlio u porodičnoj fabrici koja se bavila proizvodnjom klipnih prstenova, u kojoj je imao priliku da se posveti sopstvenim projektima, a zatim i da postane njen predsednik.
Prema tvrdnjama njegove porodice, Titor je na ideju tempomata došao dok ga je vozio porodični advokat Heri Linzi. Navodno, Linzi je imao naviku da uspori dok priča, a ubrza dok sluša. Ovo neprijatno ljuljanje je toliko iznerviralo Titora da je ovaj došao na ideju o mehanizmu koji bi održavao konstantnu brzinu automobila. "Speedostat" je rođen deset godina kasnije, a patent za ovaj uređaj mu je odobren 1950. godine.
Prvi prototip "Speedostat-a" koristio je vakumski ventil koji je nakon aktiviranja sprečavao vozača da dodatno pritisne papučicu gasa. Ipak, ideja tempomata je zahtevala da mehanizam održava konstantu brzinu automobila, što prototip nije mogao da postigne na uzbrdicama. Titor je ovaj problem rešio dodavanjem elektromagnetnog motora, koji bi se deaktivirao nakon pritiskanja kočnice.
Chrysler je prvi prepoznao pogodnosti ovog mehanizma i već 1958. godine je počeo da ga dodaje kao opciju u svojim luksuznijim vozilima. Tokom 60-ih godina, i General Motors ga je implementirao u sve Cadillac modele, ali i promijenio ime u ono po kojem ga i danas znamo - "cruise control", odnosno tempomat.
Kada je Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) 1973. godine odlučila da prekine prodaju nafte SAD, tempomat je počeo da se reklamira kao "spasonosan" dodatak automobilima za uštedu goriva, a njegova upotreba je postala masovna.